2. banjalučka laka pješadijska brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
2. banjalučka laka pješadijska brigada
Postojanje1992—1996.
Mesto formiranja:
Banja Luka
Formacijabrigada
Jačina850
Deo1. krajiški korpus Vojske Republike Srpske
Angažovanje
Komandanti
KomandantMiloš Kesić (1992-95)
Komandant 2Dragan Zmajević (1995-96)

2. banjalučka laka pješadijska brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske, u sastavu Prvog krajiškog korpusa.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Formirana je 15. juna 1992. u Rakovačkim barama u Banjoj Luci (zajedno sa 1, 3. i 4. banjalučkom lakom pješadijskom brigadom) i bila je u sastavu 1. krajiškog korpusa VRS. Popunjavana je vojnim obveznicima sa područja grada Banja Luka. Bila je četnog sastava. U formaciji je imala: komandu brigade, komandni vod (odjeljenje vojne policije, izviđačko odjeljenje, odjeljenje veze, kurire i vozače), šest pješadijskih četa (kasnije preformirane u četiri čete), četu minobacača 82 mm, protivoklopnu četu, pionirski i pozadinski vod. Van formacije, iz sastava banjalučkog protivvazdušnog diviziona teritorijalne odbrane, brigadi je pridodata laka raketna brigada PVO.[1]

Brigada je imala oko 850 boraca, a kroz nju je prošlo oko 2.000 pripadnika. Tokom rata izvodila je borbena dejstva na području Vlašića, Broda, Orašja, Odžaka i Doboja. Povučena je u Banju Luku 29. februara 1996. Borbene zadatke je uspješno izvršila i odbranila Doboj u dodijeljenoj zoni odbrane. Imala je 24 poginula borca i 216 ranjenih. Brigadom su komandovali potpukovnik Miloš Kesić (1992-1995) i major Dragan Zmajević (1995-1996). U martu 1996. brigada je rasformirana i ušla je u sastav 102. pješadijske brigade VRS, koja je nastavila da njeguje njene tradicije. U mjestu Rudanka kod Doboja je 15. juna 1995, zajedno sa 4. banjalučkom brigadom, obilježila trogodišnjicu formiranja, uz osvještavanje ratne zastave i izdavanje jedinog broja brigadnog biltena "Banjalučki pješadinac". Zastava i primjerak biltena nalaze se u muzeju 3. pješadijskog (RS) puka Oružanih snaga BiH.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 429. ISBN 978-99976-42-37-0.