Pređi na sadržaj

Kerberos

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kerberos
Vremenski raspon: 40.0–37.8 Ma
kasni eocen
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Hyaenodonta
Natporodica: Hyainailouroidea
Porodica: Hyainailouridae
Potporodica: Hyainailourinae
Pleme: Hyainailourini
Rod: Kerberos
Solé, 2015
Tipska vrsta
Kerberos langebadreae
Solé, 2015
Vrste
  • Kerberos langebadreae

Kerberos (Kerberos — „Kerber”) je izumrli rod placentalnih sisara, iz izumrlog polifiletskog plemena Hyainailourini unutar izumrle parafiletske potporodice Hyainailourinae i izumrle parafiletske porodice Hyainailouridae, koji je u periodu kasnog eocena nastanjivao područje Evrope.[1]

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Rod: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Kerberos Kerbera, psa iz starogrčke mitologije Kerber
Vrsta: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
K. langebadreae
  • roda Kerberos
  • i prezimena francuske palentologinje Brižit Lange-Badre
langebadrin Kerber

Opis[uredi | uredi izvor]

Lobanja vrste Kerberos langebadreae je imala kratku ljuškum dostizala je dužinu od 35 cm i veličinu lobanje ženke mrkog medvjeda. Mišići vilica su bili snažni i omogućavali su jak ugriz. Kutnjaci su bili prilagođeni za sječenje, dok su pretkutnjaci bili prilagođeni drobljenju. Vrat kod ove vrste je bio snažan. Ova vrsta sisara se kretala plantigradno. Vrsta Kerberos langebadreae je težila oko 87,69 kg.[2]

rekonstrukcija izgleda vrste Kerberos langebadreae
fosilni ostaci vrste Kerberos langebadreae
lobanja vrste Kerberos langebadreae

Ponašanje i paleoekologija[uredi | uredi izvor]

Vrsta Kerberos langebadreae je bila veliki kopneni predator koji je živio slično kao pjegava hijena. U prošlosti Evrope je nastanjivala plavne ravnice i kopnene ekosisteme. Ove vrsta nije bila prilagođena brzom trčanju.

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Rod: Kerberos (Solé, 2015)
Vrsta: Rasprostranjenost fosila
i lokacija:
Vremenski
raspon:
K. langebadreae (Solé, 2015)[3]  Francuska (Oksitanija) 40,0 do 37,8 mil. god.

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Kerberos.[4][5][2][6][7]

 †Hyaenodonta 

Eoproviverra

Boualitomidae

Arfiidae

Limnocyonidae

Sinopidae

Hyaenodontoidea

Gazinocyon

Pyrocyon

Galecyon

Parvavorodon

Indohyaenodontidae

Glibzegdouia

 †Indohyaenodon grupa 

Koholiidae

Tritemnodon

 †Tritemnodon grupa 

Teratodontidae

Apterodontinae

Maocyon

 †Maocyon/Orienspterodon grupa 

Orienspterodon

Hyainailourinae

Hemipsalodon

Ischnognathus

 †Akhnatenavus grupa 

Akhnatenavus

 ? 

"Pterodon" sp. (BC 15’08)

 ? 

Hyainailourinae sp. (UON 84-359)

 ? 

Hyainailourinae sp. C (DPC 9243 & DPC 10315)

 ? 

Hyainailourinae sp. D (DPC 6545)

 †Kerberos 

Kerberos langebadreae

"Pterodon" syrtos

 †Pterodon grupa 

Pterodontina

 ? 

Hyainailourinae sp. A (DPC 6555)

"Pterodon" africanus

Parapterodon

 ? 

"Pterodon" sp. (DPC 5036)

"Pterodon" phiomensis

Hyainailourini

Paroxyaenini

Falcatodon

Sectisodon

Exiguodon

Isohyaenodon zadoki

Isohyaenodon  (†Isohyaenodontina)

Isohyaenodon andrewsi

Sivapterodon

Hyainailouros bugtiensis

Hyainailouros napakensis

 †Hyainailouros 

Hyainailouros sulzeri

 ? 

Hyainailourinae sp. (GSN AD 100’96)

Simbakubwa

Leakitheriini

Megistotherium

Mlanyama

Metapterodontini

Pakakali

Prionogalidae

 †Hyainailouridae 
 †Hyainailouroidea 
 †Lahimia grupa 
 †Arfia grupa 
 †Galecyon grupa 
 †afro-arabijska grupa 

Vremenska rasprostranjenst roda Kerberos unutar parafiletske porodice Hyainailouridae[uredi | uredi izvor]

ApterodontinaeMaocyonOrienspterodonHyainailourinae sp. CHyainailourinae sp. D (DPC 6545)PakakaliLeakitheriumMegistotheriumExiguodonIsohyaenodonHyainailourinae sp. (GSN AD 100’96)HyainailourosHyainailourosSivapterodonIsohyaenodonHyainailourosSimbakubwaMlanyamaMetapterodonSectisodonFalcatodonPterodon sp. (DPC 5036)Pterodon phiomensisHyainailourinae sp. A (DPC 6555)Pterodon africanusParapterodonParoxyaenaPterodon (sisar)Pterodon syrtosHyainailourinae sp. (UON 84-359)AkhnatenavusIschnognathusHemipsalodonPterodon sp. (BC 15’08)FanerozoikKenozoikKvartarNeogenPaleogenPliocenMiocenOligocenEocenPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelianPriabonianBartonianLutetian

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Matthew R. Borths; Nancy J. Stevens (2017). „The first hyaenodont from the late Oligocene Nsungwe Formation of Tanzania: Paleoecological insights into the Paleogene-Neogene carnivore transition”. PLOS ONE. 12 (10): e0185301. Bibcode:2017PLoSO..1285301B. PMC 5636082Slobodan pristup. PMID 29020030. doi:10.1371/journal.pone.0185301. 
  2. ^ a b Floréal Solé; Bernard Marandat; Fabrice Lihoreau (2020). „The hyaenodonts (Mammalia) from the French locality of Aumelas (Hérault), with possible new representatives from the late Ypresian”. Geodiversitas. 42 (13): 185—214. doi:10.5252/geodiversitas2020v42a13. 
  3. ^ Floréal Solé; Eli Amson; Matthew Borths; Dominique Vidalenc; Michael Morlo; Katharina Bastl (2015). „A New Large Hyainailourine from the Bartonian of Europe and Its Bearings on the Evolution and Ecology of Massive Hyaenodonts (Mammalia)”. PLOS ONE. 10 (9): e0135698. Bibcode:2015PLoSO..1035698S. PMC 4580617Slobodan pristup. PMID 26398622. doi:10.1371/journal.pone.0135698. 
  4. ^ Borths, Matthew R.; Stevens, Nancy J. (2017). „Deciduous dentition and dental eruption of Hyainailouroidea (Hyaenodonta, "Creodonta," Placentalia, Mammalia)”. Palaeontologia Electronica. 20 (3): 55A. doi:10.26879/776Slobodan pristup. 
  5. ^ Matthew R. Borths; Nancy J. Stevens (2019). „Simbakubwa kutokaafrika, gen. et sp. nov. (Hyainailourinae, Hyaenodonta, 'Creodonta,' Mammalia), a gigantic carnivore from the earliest Miocene of Kenya”. Journal of Vertebrate Paleontology. 39 (1): e1570222. doi:10.1080/02724634.2019.1570222. 
  6. ^ Solé, F.; Morlo, M.; Schaal, T.; Lehmann, T. (2021). „New hyaenodonts (Mammalia) from the late Ypresian locality of Prémontré (France) support a radiation of the hyaenodonts in Europe already at the end of the early Eocene”. Geobios. 66-67: 119—141. doi:10.1016/j.geobios.2021.02.004. 
  7. ^ Averianov, Alexander; Obraztsova, Ekaterina; Danilov, Igor; Jin, Jian-Hua (2023). „A new hypercarnivorous hyaenodont from the Eocene of South China”. Frontiers in Ecology and Evolution. 11. ISSN 2296-701X. doi:10.3389/fevo.2023.1076819/full.