Fizička kosmologija

С Википедије, слободне енциклопедије

Umetnička koncepcija kosmološkog modela Velikog praska, najšire prihvaćenog od svih u fizičkoj kosmologiji (ni vreme ni veličina nisu u srazmeri)

Fizička kosmologija je grana kosmologije koja se bavi proučavanjem kosmoloških modela. Kosmološki model, ili jednostavno kosmologija, daje opis struktura i dinamike univerzuma najvećih razmera i omogućava proučavanje fundamentalnih pitanja o njegovom poreklu, strukturi, evoluciji i konačnoj sudbini.[1] Kosmologija kao nauka nastala je od Kopernikanskog principa, koji podrazumevaju da se nebeska tela povinjavaju identičnim fizičkim zakonima kao na Zemlji, i Njutnove mehanike, koja je prva omogućila razumevanje tih fizičkih zakona.

Fizička kosmologija, kako se sada razume, počela je razvojem opšte teorije relativnosti Alberta Ajnštajna 1915. godine, praćena velikim opservacijskim otkrićima 1920-ih: prvo, Edvin Habl je otkrio da univerzum sadrži ogroman broj spoljašnjih galaksija izvan Mlečnog Način; zatim, rad Vesta Slifera i drugih pokazao je da se univerzum širi. Ovaj napredak je omogućio da se spekuliše o poreklu univerzuma i omogućio uspostavljanje teorije Velikog praska, od strane Žorža Lemetra, kao vodećeg kosmološkog modela. Nekoliko istraživača i dalje zagovara nekoliko alternativnih kosmologija;[2] međutim, većina kosmologa se slaže da teorija Velikog praska najbolje objašnjava zapažanja.

Dramatični napredak u opservacionoj kosmologiji od 1990-ih, uključujući kosmičku mikrotalasnu pozadinu, udaljene supernove i istraživanje crvenog pomaka galaksije, doveo je do razvoja standardnog modela kosmologije. Ovaj model zahteva da univerzum sadrži velike količine tamne materije i tamne energije čija priroda trenutno nije dobro shvaćena, ali model daje detaljna predviđanja koja se odlično slažu sa mnoštvom različitih zapažanja.[3]

Kosmologija se u velikoj meri oslanja na rad više različitih oblasti istraživanja u teorijskoj i primenjenoj fizici. Oblasti relevantne za kosmologiju uključuju eksperimente i teoriju fizike čestica, teorijsku i opservacionu astrofiziku, opštu relativnost, kvantnu mehaniku i fiziku plazme.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ For an overview, see George FR Ellis (2006). „Issues in the Philosophy of Cosmology”. Ур.: Jeremy Butterfield & John Earman. Philosophy of Physics (Handbook of the Philosophy of Science) 3 volume set. North Holland. Bibcode:2006astro.ph..2280E. ISBN 978-0-444-51560-5. arXiv:astro-ph/0602280Слободан приступ. 
  2. ^ „An Open Letter to the Scientific Community as published in New Scientist, May 22, 2004”. cosmologystatement.org. 2014-04-01. Архивирано из оригинала 1. 4. 2014. г. Приступљено 2017-09-27. 
  3. ^ Beringer, J.; et al. (Particle Data Group) (2012). „2013 Review of Particle Physics” (PDF). Phys. Rev. D. 86 (1): 010001. Bibcode:2012PhRvD..86a0001B. doi:10.1103/PhysRevD.86.010001Слободан приступ. Архивирано (PDF) из оригинала 2022-10-09. г. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]