Izraelsko-palestinski sukob

С Википедије, слободне енциклопедије
Izraelsko-palestinski sukob
Deo Izraelsko-arapski sukob

Središnji Izrael i Palestinska samouprava na Zapadnoj obali i pojasu Gaze, 2007.
Vreme:1940-e – danas
Mesto:Bliski istok
Izrael, Zapadna obala, Pojas Gaze i Liban
Uzrok:Palestina traži punopravnu samostalnost od Izraela
Ishod:

još traje

Sukobljene strane

Израел Izrael
podrška:

 Sjedinjene Države

Држава Палестина Palestina
podrška:

 Arapska liga
 SSSR (do 1991.)
 Iran
Komandanti i vođe
Израел Arijel Šaron
Израел Jicak Šamir
Израел Jicak Rabin
Израел David Ben-Gurion
Израел Menahem Begin
Израел Benjamin Netanjahu
Држава Палестина Jaser Arafat
Држава Палестина Mahmud Abas
Држава Палестина Kalil el-Vazir
Држава Палестина Marvan Barguti
Држава Палестина Amin el Huseini
Žrtve i gubici
3.791[1] 16.000[2]
Ukupno preko 20.000 poginulih[3]

Izraelsko-palestinski sukob (hebr. הסכסוך הישראלי-פלסטיני, Ha'Sikhsukh Ha'Yisraeli-Falestini; arap. النزاع الفلسطيني - الإسرائيلي, al-Niza'a al'Filastini al 'Israili) je sukob u toku između Izraela i Palestine koji je počeo od 1940-ih. Smatra se jednim od najdužih modernih sukoba. Srž konflikta nalazi se u tome da Palestina traži punu nezavisnost od Izraela, te napuštanje svih izraelskih vojnika sa njenih teritorija, dok izraelski ortodoksni židovi, nacionalisti i desničari to odbijaju, jer smatraju da Zapadna obala i Gaza istorijski pripadaju Židovima, te da Palestinci nisu narod, da nisu postojali pre osnivanja države Izrael 1948. godine, već da su palestinski nacionalizam izmislile arapski vođe kako bi uništili Izrael.[4]

Uprkos dugogodišnjim naporima međunarodne zajednice da se postigne kakav-takav kompromis i razreši ovaj spor, i uprkos tome što je Izrael sklopio mir sa Egiptom i Jordanom, Izraelci i Palestinci do danas nisu uspeli da postignu mirovni dogovor. Glavni su kamen spoticanja status Jerusalima (koji obe strane smatraju svetim mestom), međusobno priznanje, tok granica, sigurnost, pravo na vodu uz reku Jordan, izraelska naselja na Zapadnoj obali,[5] palestinska sloboda kretanja[6] i pravo Palestinaca na povratak unutar granica Izraela nakon egzodusa nastalog usled izraelskog rata za nezavisnost.

Rešenje zasnovano na dve države se često navodi kao moguće rešenje sukoba, a prema istraživanjima većina Izraelaca i Palestinaca smatra da je to najbolja solucija.[7] Ipak, nepoverenje i trzavice su često znale da eskaliraju: prva i druga intifada su odnele na hiljade života na obe strane, bez razrešavanja bilo čega. Teritorija ostaje središnji činilac nacionalnog identiteta u ovom sukobu. Obe strane odbijaju da dele istu teritoriju sa drugom stranom, iz straha od dominacije.[8] Jaser Arafat postao je formalni vođa pokreta za samostalnu Palestinu u 20. veku, ali su izraelski službenici gledali na njega negativno te ga optuživali da podržava terorizam protiv Jevreja. Nakon Arafatove smrti 2004, njegov naslednik Mahmud Abas pokušao je da pokrene novu rundu mirovnih pregovora, ali bez uspeha. Iako se odnos u međuvremenu poboljšao sa Zapadnom obalom, stanje ostaje eksplozivno u Gazi, gde su vođena dva rata, od kojih je zadnji bio 2014. godine.

Između 1993. i 2000. broj izraelskih doseljenika povećao se za 117% u Gazi i najmanje 46% u Zapadnoj obali.[9] Izrael je takođe ukinuo dozvole za prebivalište palestinskim prebivaocima u istočnom Jerusalimu koji nisu imali dokumente kojim bi dokazali da je njihovo središte života unutar Jerusalima. Tako je 1.641 Palestininac izgubio pravo na boravak u Jerusalimu između 1996. i 1998. godine.[10] Sukob je odneo preko 20.000 života od 1948. na obee strane. Džeremi Havardi procenjuje da je poginulo oko 5.000 palestinskih civila tokom 40 godina, odnosno 34 civila svakih 100 dana.[11]

Posljednji mirovni pregovori prekinuti su 2014. godine. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izjavio je 2015. da neće dozvoliti palestinsku državu zapadno od Jordana.[12]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Vital Statistics: Total Casualties, Arab-Israeli Conflict (1860 - Present)”. Jewish Virtual Library. Приступљено 27. 06. 2017. 
  2. ^ Neusner, Jacob; Chilton, Bruce D.; Tully, R. E. (2013). Just War in Religion and Politics. University Press of America. стр. 309. ISBN 978-0-7618-6094-5. 
  3. ^ Monty G. Marshall. Major Episodes of Political Violence 1946-2012. SystemicPeace.org. "Ethnic War with Arab Palestinians / PLO 1965-2013". Updated 12 June 2013 „Archived copy”. Архивирано из оригинала 21. 01. 2014. г. Приступљено 14. 11. 2013. 
  4. ^ „Empty Book on Palestinian History Becomes Instant Best-seller on Amazon”. Haaretz. 22. 06. 2017. Приступљено 27. 06. 2017. 
  5. ^ „Canadian Policy on Key Issues in the Israeli-Palestinian Conflict”. Vlada Kanade. Архивирано из оригинала 18. 02. 2018. г. Приступљено 29. 12. 2018. 
  6. ^ „Movement and Access Restrictions in the West Bank: Uncertainty and Inefficiency in the Palestinian Economy” (PDF). World Bank. 09. 05. 2007. Архивирано из оригинала (PDF) 10. 04. 2010. г. Приступљено 29. 03. 2010. „Currently, freedom of movement and access for Palestinians within the West Bank is the exception rather than the norm contrary to the commitments undertaken in a number of Agreements between GOI and the PA. 
  7. ^ Yaar, Ephraim; Hermann, Tamar (11. 12. 2007). „Just another forgotten peace summit”. Haaretz. 
  8. ^ Newman, David. „From national to post-national territorial identities in Israel-Palestine”. 53 (3): 235—246. doi:10.1023/A:1019529827735. 
  9. ^ Pressman, Jeremy (2003). „The Second Intifada: Background and Causes of the Israeli-Palestinian Conflict”. The Journal of Conflict Studies. XXIII (2). Приступљено 27. 06. 2017. 
  10. ^ „Human Rights Developments: World Report 1999”. Human Rights Watch. Архивирано из оригинала 17. 11. 2019. г. Приступљено 27. 06. 2017. 
  11. ^ Havardi, Jeremy (2016). „Refuting the Anti-Israel Narrative: A Case for the Historical, Legal and Moral Legitimacy of the Jewish State”. McFarland. стр. 64. ISBN 978-1-4766-2297-2. 
  12. ^ Israel's PM Netanyahu: No Palestinian state on my watch Eliott C. McLaughlin. CNN Updated 22:17 GMT (0617 HKT) March 16, 2015

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Ujedinjene nacije
Akademski, novinski, i slični sajtovi (izuzev izraelskih ili palestinskih izvora)
Grupe za rezoluciju konflikata
Grupe za ljudks aprava
Jevrejski i izraelski akademski, novinski, i slični sajtovi
Jevrejske i izraelske vesti „mirovnog pokreta” i zastupnički sajtovi

Drugi sajtovi: