Đuro Stipanović
Đuro Stipanović | |
---|---|
Datum rođenja | 4. oktobar 1937. |
Mesto rođenja | Podbrdo, Mrkonjić Grad, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 24. oktobar 2020.83 god.) ( |
Đuro Stipanović (Podbrdo, Kraljevina Jugoslavija, 4. oktobar 1937 — 24. oktobar 2020)[1] bio je srpski književnik iz Republike Srpske, BiH.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 4. oktobra 1937. godine u Podbrdu kod Mrkonjić Grada, Kraljevina Jugoslavija. U Novom Sadu je završio školu učenika u privredi (građevinski smjer). Radni vijek je proveo u rodnom gradu. Radio je u građevinskom preduzeću „Gradnja“ kao poslovođa, a potom kao službenik Skupštine opštine Mrkonjić Grad. Osim toga, čitavog života se bavio i pisanjem.[2]
Napisao je oko 25.000 pjesama i objavio 80 knjiga poezije i proze, uglavnom dječje književnosti.[3] Njegove pjesme su zastupljenje u Antologiji savremene bosanskohercegovačke poezije za djecu „Nezavršena priča“ i u Antologiji poezije, slikarstva i vajarstva Srbije, Crne Gore i Republike Srpske „Pastir traži dno neba“.[2] U Mrkonjić Gradu je u decembru 2007. godine predstavljena knjiga pjesama, priča, aforizama i epigrama pod naslovom „Uz (ne)zatvoreni krug vremena“, u kojoj je Stipanović objedinio pjesme i prozne radove ukupno 43 autora sa područja ove opštine. Dobitnik je književne nagrade Stanko Rakita za knjigu „Ko će da nas sad povede za ručice, naš djede,“ a nagradu mu je dodijelilo Udruženje književnika Srpske za najbolju dječju knjigu u 2008. godini.[3]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preminuo pjesnik Đuro Stipanović”. Nezavisne novine. 24. 10. 2020. Pristupljeno 24. 10. 2020.
- ^ a b „Podbrdo na internetu”. Arhivirano iz originala 28. 02. 2021. g. Pristupljeno 1. 6. 2010.
- ^ a b Stupar-Trifunović, Tanja (2009-09-21). „Pjesme čuva u vojničkom koferu”. Nezavisne novine (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-03-18.