Јавност (list)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Javnost
Javnost
Tiplist za nauku i politiku
Format45 cm
UrednikSvetozar Marković
Glavni urednikDimitrije Jov. Stojković
Osnivanje1873.
Jeziksrpski
Ukidanje1874.
GradKragujevac

Časopis "Javnost" je izlazio od 8. novembra 1873 - 7. aprila 1874. godine, tri puta nedeljno, u Kragujevcu. Izdavanje i štampa: Kragujevačka društvena štamparija. Glavni urednik je bio Svetozar Marković.

Osnovni podaci[uredi | uredi izvor]

Prvi broj lista „Javnost” je objavljen 8. novembra 1873. godine, izlazio je tri puta nedeljno - utorkom, četvrtkom i subotom, (sredom, petkom i nedeljom[1]). Poslednji broj je bio 43, 7. aprila 1874. a posle toga je izašao još jedan nenumerisani broj 20. aprila 1874.[2]

U godišnjoj pretplati stajao je 100 groša, na pola godine 50 groša, na tri meseca 25 gr. čaršijskih; za čitaoce u inostranstvu, zapravo u Austrougarskoj, godišnja pretplata je 12 forinti "u banknotama".

Odluka o izdavanju lista doneta je na sednici odbora štamparije 21. juna 1873.

Veliki broj čitalaca "Javnost" je pridobila pišući o glavnim problemima u Srbiji sedamdesetih godina. U izveštaju odbora štamparije od 13. januara 1874, navodi se da "Javnost" ima više od 1 100 pretplatnika; prema podacima knjige pretplatnika, koja se čuva u Narodnom muzeju u Kragujevcu, ovaj list je imao 1 136 pretplatnika.[3]

Programski ciljevi[uredi | uredi izvor]

U uvodnoj programskoj izjavi uredništva već se postavlja pitanje: "Mogu li uopšte novine u ovim okovima u kojima se nalazi jadna srpska štampa izneti otvoreno svoja načela i pravac u radu?" Tako da ovaj list ne navodi precizno svoje zadatke i ciljeve, opravdano strahujući od represalija, već kaže da će u listu biti reči o tekućim, dnavnim političkim i ekonomskim problemima. Kaže se: "Izneti na javnost sve što narod tišti u izvesnom trenutku; što treba da se odmah, bez odlaganja reši, i pokazati kako valja to rešiti u korist narodnu - to je zadatak novina."

Pažnja uredništva usmerena je prvenstveno na skupštinu i skupštinski sistem, ali se navode i sudski, finansijski i drugi reformistički zahtevi. Traži se poništenje zemljoradničkih dugova. Programska osnova "Javnosti" označava etapu u socijalističkom pokretu, u okvirima štampe, pri prelasku sa reči na dela. Ranije idejne pozicije se ne napuštaju, već se prilagođavaju datoj stvarnosti, prema Markovićevim socijalističkim strategijskim koncepcijama.

Teme[uredi | uredi izvor]

U vreme izlaženja "Javnosti" teme se najčešće odnose na akcije nove vlade i zasedanja Skupštine u novom sastavu; piše se o postupcima vlade, o skupštinskim debatama i odlukama, o merama organa državne uprave. Predočava se da "za svoje neznanje, nemarnost, neurednost, nepažnju - uopšte za svoju nesposobnost, ministar nikom nije odgovoran".

"Javnost", odnosno Svetozar Marković, osvrće se na Zakon o štampi iz 1870. godine, kojim je formalno bila ukinuta cenzura nametnuta ranijim zakonom, ali su pooštrene sankcije za "neodgovorno" pisanje. Najgora je bila odredba o obaveznom slanju primerka lista policiji pre rasturanja, koja je mogla da izbaci list ili pojedine članke i delove, ili zahteva izmene, na šta se pak, čekalo i danima, što je ometalo redovno izlaženje, na šta je odgovor lista bio da samo sudska presuda može obustavljati list ili davati opomene. Kampanja protiv "Javnosti" u vezi "Članka o našem zakonu u pečatnji" bazira se na stavu da je ovom raspravom naneta uvreda samom vladaru - knezu.

Pored toga, Marković objavljuje članke "Opština", "Sud i pravda", "O štampi i žandarmeriji", a pored političkih tema razmatraju se i problemi seljaštva, privrede, spoljne politike, visokog školstva, književnosti... Najbliži saradnici glavnog urednika bili su Pera Todorović, Sava Grujić, Pera Đorđević, Nikola Pašić, prof. Stevan Popović, suplent Svetozar Milosavljević.[4][5]

Policijska vlast je 22. decembra pozvala na odgovornost glavnog urednika S. Markovića i podnela tužbu sudu zbog četiri uvodnika i članka iz brojeva 7, 13 i 23; zbog bolesti se branio sa slobode, a optužen je na 9 meseci zatvora. Odbor štamparije je rešio da broj 43 bude poslednji.

Svetozar Marković je umro od tuberkuloze u 29. godini života, 10. marta 1875. godine u Trstu. Sahranjen je u Jagodini, gde je proveo veći deo svoje mladosti.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ MIšović, Miloš. „Srpska štampa 1768-1995”. digitalna.nb.rs. Pristupljeno 23. 11. 2020. 
  2. ^ „Javnost”. plus.sr.cobiss.net. Pristupljeno 23. 11. 2020. [mrtva veza]
  3. ^ Marović, Jovanka. „ŠTAMPA U KRAGUJEVCU: 19. VEK JE OBEĆAVAO MNOGO VIŠE ŠTAMPA U KRAGUJEVCU: 19. VEK JE OBEĆAVAO MNOGO VIŠE”. glassumadije.rs. Pristupljeno 23. 11. 2020. 
  4. ^ RADENIĆ, Dr ANDRIJA. „SOCIJALISTIČKI LISTOVI I ČASOPISI U SRBIJI (1871–1918)”. andrijaradenicistoricar.com. Pristupljeno 23. 11. 2020. 
  5. ^ Skerlić, Jovan (1966). Istorijski pregled srpske štampe 1791-1911 (Izdanje o pedesetogodišnjici smrti Jovana Skerlića 1914-1964 izd.). Beograd: Prosveta. str. 77-78. 
  6. ^ Čolić, Nina. „Svetozar Marković: Pionir socijalizma na ovim prostorima”. danas.rs. Pristupljeno 23. 11. 2020.