Јавор маљавог цвета

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Javor maljavog cveta
Stablo u botaničkoj bašti Kju gardens
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. erianthum
Binomno ime
Acer erianthum
Schwerin
Areal u Kini
Sinonimi
  • Acer kweilinense W.P.Fang et M.Y.Fang
  • Acer oxyodon Franch. ex W.P.Fang
  • Acer stachyanthum Franch. ex W.P.Fang not Hiern

Javor maljavog cveta (Acer erianthum) ime roda je latinski naziv za javor, ali istovremeno je i pridev: ācer, ācris, ācre koji znači oštar, oštra, oštro verovatno zbog oštro zašiljenih režnjeva lista većine javora. Epitet vrste je složenica od dve grčke reči εριον (vuna) i ανϑοϛ (cvet) zbog maljavog tučka. Acer erianthum je prvi otkrio irski hortikulturista i sinolog Henri (Augustine Henry, 1857-1930) u Sičuanu tokom 1880-ih, a zatim ga je italijanski misionar Giraldi (Giuseppe Giraldi, 1848-1901) pronašao u pokrajini Šensi 1897. Naziv je dao nemački botaničar Šverin (Fritz Kurt Alexander von Schwerin, 1847-1925) opisavši vrstu 1901. u Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft. Berlin 10: 59 na osnovu materijala koji mu je poslao Henri. Šverin je opisao cvet „kao male bele četkice iz kojih vire samo prašnici“. Zanimljivo je da je ovaj autor prvi opisao i žalosnu omoriku 1920. kao formu Picea omorika f. pendula Schwer. misleći da je ima negde u Evropi. U kineskom nazivu javor maljavog cveta (毛花枫, mao hua feng) takođe je osobina cveta osnova za naziv.[1][2]

Cvast.
Listovi i nedozreli plodovi.

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Listopadan žbun ili malo drvo, visine do 15 m. Kora je zelenkasto siva; grančice gole; zimski pupoljci sitni sa 8 ljuspi dlakavih uz rub.

Listovi na golim tankim peteljkama 5-9 cm digim; liska papirasta, 9-10 × 8-12 cm, adaksijalno tamnozelena, gola, abaksijalno svetlozelena gola osim čuperaka belih dlačica u pazuhu nerava, mrežaste nervature, zaobljene ili srcaste osnove, obično sa 5 režnjeva, retko sa 7; režnjevi jajasti ili truglastoovalni, zašiljenog vrha, oštro i neravnomerno nazubljeni.[3][4]

Cvetovi u terminalnim, uspravnim andromonoecijskim, složenim metličastim grozdovima, 6-9 × 1-1,8 cm, somotasto dlakavim ili golim, sa više desetina cvetova, koji su najgušđi u gornje dve trećine. Cvetne drške tanke 3-4 mm duge; Cvetovi oko 6 mm sa 5 jajastih ili široko jajastih čašičnih listića, spolja sjajni goli, paperjasto dlakavi duž ivica i unutra; krunica petočlana, objajastih golih latica, nešto kraća od čašice, prašnika 8, 3-4 mm dugi kod muških cvetova, mnogo kraći kod hermafroditnih, ali duži od perianta, filamenti goli. Plodnik gusto somotasto dlakav sa žućkastim dlačicama, stubić gotovo go. Cvetanje u maju, muški cvetovi se otvaraju pre hermafroditnih i opadaju po polinaciji.[5][3]

Krilate orašice u bogatim metlicama 10 cm dugim i 8 cm širokim, zelenkastoljubičaste, u mladosti gusto somotasto dlakave, zrele gole; same orašice skoro okrugle, prečnika oko 5 mm, sa mrežastom nervaturom. Orašice sa krilom duge 2,5-3 cm i oko 1 cm široke. Leđne linije krila zaklapaju nešto veći ugao od 180o, pri vrhu krila zatupasta ili blago zašiljena. Plodonosi u avgustu-septembru.[3]

Areal[uredi | uredi izvor]

Od prirode raste u kineskim provincijama Gansu (južno), Guangsi (severno), Hubej (zapadno), Šensi (južno), Sičuan i Junan, kao i suptropskim oblastima južnih i istočnih Himalaja; u mešovitim šumama od 1000 do 2800 m n.v. To je područje bogato vrstama javora. Tako, na primer, u Sičuanu raste 26 vrsta.[6]

Javor maljavog cveta se pojavio na Zapadu tek 10 godina pošto je opisan kada je iz semena koje je poslao istraživač i „lovac na biljke“ Vilson (Ernest Henry Wilson, 1876-1930) proizvedena sadnica u botaničkoj bašti u Edinburgu (Royal Botanic Gardens, Edinburgh) 1911. Godine 1968. ovo stablo bilo je visoko 3,5 m. Do današnjih dana vrsta je izuzetno retka van Kine i okolnih zemalja. U SAD je introdukovan 1936.[7] U Srbiji je nezabeležen.

Bioekološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dobro se razvija na sunčanim pozicijama i u delimičnoj senci na dobro dreniranim zemljištima. Sporog je rasta; prilagođen je uslovima kontinentalne klime.

Značaj[uredi | uredi izvor]

S obzirom na malu rasprostranjenost van prirodnog areala ima mali značaj. Kao i većina javora i javor maljavog cveta je izvor šećernog sirupa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rushforth, K. (1999): Trees of Britain and Europe.
  2. ^ Collins ISBN 0-00-220013-9. Gelderen, D.M. van, Jong, P.C.de & Oterdoom, H.J. 1994. Maples of the world. Timber Press, Portland, Or., 458 pp. ISBN 0-88192-000-2.
  3. ^ a b v Flora Kine
  4. ^ Dirr, M. (1990): Manual of woody landscape plants: their identification, ornamental characteristics, culture, propagation and uses. 4th edition. Stipes Publishing, Champaign Illinois USA.
  5. ^ De Jong, P. C. (1976): Flowering and Sex Expression in Acer l. A Biosystematic Study. Department of Plant Taxonomy and Plant Geography, Agricultural University, Wageningen, The Netherlands
  6. ^ Jingyun Fang, Zhiheng Wang, Zhiyao Tang (2011) Atlas of Woody Plants in China: Distribution and Climate, Tom 1. Springer Berlin Heidelberg.
  7. ^ United States Department of Agriculture Inventory No. 127 (1941): Plant Material Introduced by the Division of Plant Exploration and Introduction, Bureau of Plant Industry, April 1 to June 30, 1936 (NOS. 114314-116965) Washington, D. C.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]