Jakov Nisibijski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jakov Nisibijski
Jakovljeva grobnica u njegovoj crkvi u Nisibisu.
Lični podaci
Datum rođenja3. vek
Mesto rođenjaNisibis,
Datum smrtioko 350
Mesto smrtiNisbis,
Svetovni podaci
Poštuje se uDrevnoistočne crkve, Istočne katoličke crkve, Pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva
Praznik

Sveti Jakov je hrišćanski svetitelj. Bio je episkop nisibijski.

Kao pustinjak živeo je leti u otvorenom polju, a zimi u pećini. Jednom je sišao u grad Nisibiju, da vidi kako hrišćanska vera uspeva i kako hrišćani žive. Međutim, tu je bio izabran za episkopa. Nisibija je bila grad na granici Rimskog carstva i Persije, a u njemu se rodio budući svetitelj.[1]

Učestvovao je na Prvom vaseljenskom saboru i zaštićavao Pravoslavlje od pristalica Arijevog učenja. Jednom su Persijanci napali s vojskom na Nisibiju. Sveti Jakov je, po crkvenom predanju, izašao s litijom do gradskih bedema, i sam se popeo i šetao po njima ne bojeći se neprijateljskih strela koje su bile upravljene na njega. Šetajući tako, svetitelj se molio Bogu, da Bog sačuva grad i verne na taj način što će poslati muhe i komarce na Persijance, i time ih oterati od zidova grada Nisibije. Nije, dakle, tražio smrt neprijateljima niti ma kakvu vrstu pogibije i poraza, nego samo jednu malu dosadu koja bi ih oterala odatle. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je Bog uslišio molitvu svoga ugodnika i posla mnogo muha i komaraca na Persijance, te ove oterao a grad Nisibiju spasio.

Ubrzo posle smrti Prepodobne mučenice Fevronije Sveti Jakov je sagradio crkvu u koju je preneo deo moštiju ove hrišćanske svetiteljke.[2] Sveti Jakov je umro u dubokoj starosti, 350. godine.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 13. januara po crkvenom, a 26. januara po gregorijanskom kalendaru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sveti Jakov, episkop Nisibijski”. Večiti pravoslavni kalendar. Pristupljeno 14. 12. 2019. 
  2. ^ „PRAVOSLAVNI: Prepodobnomučenica Fevronija”. Fondacija Srpski legat (na jeziku: srpski). Pristupljeno 14. 12. 2019. 

Napomene[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]