Janko Premrl Vojko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
janko premrl
Janko Premrl
Lični podaci
Datum rođenja(1920-02-29)29. februar 1920.
Mesto rođenjaŠentvid, kod Vipave, Kraljevina Italija
Datum smrti26. februar 1943.(1943-02-26) (22 god.)
Mesto smrtiIdrijska Bela, kod Idrije, Kraljevina Italija
Profesijaučenik
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od18. aprila 1944.

Janko Premrl — Vojko (Šentvid, kod Vipave, 29. februar 1920Idrijska Bela, kod Idrije, 26. februar 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 29. februara 1920. godine u selu Šentvid, kod Vipave, u Primorskoj Sloveniji, koja se tada nalazila u sastavu Kraljevini Italiji. Njegov ujak, Stanko Premrl, bio je rimokatolički sveštenik, poznati kompozitor i orguljaš, autor slovenačke himne.

Pre Drugog svetskog rata, pohađao je Ekonomsku školu u Gorici. Otac ga je ispisao iz škole zbog sve učestalijih sukoba između etničkih Slovenaca i lokalnih fašista.

Služio je italijansku vojsku 1940. i 1941. godine. Januara 1942, otpušten je iz vojske zbog navodne bolesti, što mu je osigurao lokalni antifašista Ivan Kosovel. U toku 1941. godine priključio se Oslobodilačkom frontu Slovenije. Italijanski vojnici su mu spalili kuću i porodicu odveli u logor, nakon čega se pridružio partizanima u Primorskoj partizanskoj četi, 3. februara 1942. godine. Naredna tri meseca, učestvovao je u osam vojnih operacija čete na tom području.

Maja 1942. godine, Fašistički specijalni sud u Rimu osudio ga je na smrt u odsustvu. Dana 20. avgusta, njegova je glava bila ucenjena na 50 000 lira.

Nakon formiranja Sedmanaeste slovenačke brigadeSimon Gregorčič“, Janko Premrl je bio postavljen za zamenika komandanta brigade. Dana 13. februara 1943, Štab primorske operativne zone postavio ga je za komandanta Prve primorske brigadeAndrej Lahnar“.

Bio je ranjen 22. februara 1943. u sukobu brigade s italijanskim vojnicima u blizini sela Idrijske Bele, kod Idrije. Umro je 26. februara od posledica ranjavanja.

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), 18. aprila 1944. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.

Posle oslobođenja, njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su u Grobnici narodnih heroja u Ljubljani.

Na mestu njegova ranjavanja podignuta je spomen-ploča. Godine 1949, na visoravni Nanos je izgrađena „Vojkova koliba“, a u njenoj je blizini podignuta njegova bista.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]