Japanski javori
Iako u japanskoj hortikulturi dominiraju klonovi dlanolikog javora (Acer palmatum), uloga ostalih autohtonih javora i njihovih kultivara nije zanemarljiva, kao i alohtonih vrsta, kao što su A. buergerianum i A. circinatum, koje su japanski vrtlari odabrali i gaje ih zbog poželjnih osobina. Članovi ove poslednje grupe, iako nisu od prirode iz Japana, toliko su uzgajani tamo da su u rasadničkoj trgovini grupisani i čine, zajedno sa autohtonim vrstama, pojam „japanski javori“.
Značaj i simbolika japanskih javora[uredi | uredi izvor]
Tokom mnogih vekova u Japanu se razvio floralni kalendar, tako da je svaki mesec predstavljen biljkom koja je obično upadljiva po svom cvetanju, ili na drugi način, tokom tog meseca. Novembar predstavljaju javori. U japanskoj simbolici biljaka javor znači jesen dolazi prijateljski, zbog toplih jesenjih boja lista.
Kao nacija poznata po velikim dostignućima u hortikulturi, počev od velikog broja stilova u gradnji vrtova, do gajenja patuljastih biljaka, Japanci su rano u istoriji počeli sa selekcijom i hibridizacijom ukrasnih biljaka. Među njima javori zauzimaju vidno mesto. Vrsta sa najvećim brojem sorti je dlanoliki japanski javor i njegovi prirodni unutarvrsni taksoni.
Japanski dlanoliki javor[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta ima snažnu genetsku tendenciju da se javlja u mnogo varijacija, mutacija i sportova. U ranim danima hortikulture, Japanci su sakupljali neuobičajene i retke oblike Acer palmatum iz lokalnih sastojina i otkrivene mutacije vegetativno razmnožavali i uvodili u kultivaciju. Kako se broj sorti povećavao, njihovom sadnjom u neposrednoj blizini dolazilo je do unakrsnog oprašivanja i stvaranja dodatnih unutarvrsnih hibrida. Tokom 300-godišnjeg perioda intenzivne kulture, ovaj proces je dao veliki broj selekcija i kultivara.
Tokom Edo epohe (1603-1867) hortikultura je cvetala i dostigla visok nivo razvoja u selekciji, uzgoju, kulturi i specijalizaciji. Mnogi kultivari autohtonog japanskog drveća i žbunja uvedeni su u intenzivno gajenje - naročito azaleje i javori. Japanski javorovi dostigli su vrhunac popularnosti od sredine XVII do kraja XVIII veka. Bilo je moderno gajiti što više različitih tipova. Standardni baštenski priručnik objavljen 1710. pominje 36 sorti Acer palmatum. Do 1733. godine popisano je dodatnih 28, a spisak javora iz 1882. godine sadržao je 202 sorte, ali bez sumnje nije obuhvatio sve taksone zbog obima kultivacije i nedostatka komunikacija. Kombinacijom listi starije literature, sa sigurnošću može da se pretpostavi da je na vrhuncu ovog perioda bilo više od 250 kultivara.
Početkom 1900. interesovanje je opalo, a četrdesetih godina XX veka, tokom ratnih godina ekonomski uslovi su doveli do toga da su mnogi kultivari uništeni i izgubljeni u kultivaciji. Područja ranije posvećena ukrasnoj hortikulturi korišćena su za proizvodnju hrane, a stari javori sečeni su da bi se ublažila nestašica goriva i drva. Šezdesetih godina prošlog veka obimnije razmnožavanje nekih starijih kultivara omogućilo je širu distribuciju mnogih taksona u ostatku sveta. Danas se pretpostavlja da postoji preko 1000 sorti dlanolikog javora.
Lista vrsta japanskih javora[uredi | uredi izvor]
Naučni naziv | Japanski naziv | Godina opisa | Sekcija | Serija | Broj klonova | Izgled |
---|---|---|---|---|---|---|
Acer argutum Maximowicz | アサノハカエデ, asanoha haede | |||||
Acer buergerianum Miquel | トウカエデ, toukaede | |||||
Acer capillipes Maximowicz | ホソエカエデ, hosoe haede | |||||
Acer carpinifolium Siebold et Zuccarini | チドリノキ, čidorinoki | |||||
Acer caudatum Wallich | オガラバナ, ogarabana | |||||
Acer circinatum Pursh | (američka vrsta lako se ukršta sa A. palmatum) | |||||
Acer cissifolium (Siebold et Zuccarini) Koch | ミツデカエデ, mitsude kaede | |||||
Acer crataegifolium Siebold et Zuccarini | ウリカエデ, uri kaede | |||||
Acer diabolicum Blume ex Koch | カジカエデ, kađi kaede | |||||
Acer distylum Siebold et Zuccarini | ヒトツバカエデ, hitocuba kaede | |||||
Acer ginnala Maxim. | カラコギカエデ, karakogi kaede | |||||
Acer japonicum Thunberg | ハウチワカエデ, ha ućiva kaede | |||||
Acer maximowiczianum Miquel | メグスリノキ, megusurinoki | |||||
Acer micranthum Siebold et Zuccarini | コミネカエデ, ko minje kaede | |||||
Acer miyabei Maximowicz | クロビイタヤ, korobi itaja | |||||
Acer morifolium Koidzumi | ヤクシマオナガカエデ, jakušima onaga kaede | |||||
Acer nipponicum Hara | テツカエデ, tetsu kaede | |||||
Acer palmatum Thunberg ex Murray | イロハモミジ, iroha momiđi | |||||
Acer pictum Thunberg ex Murray | イタヤカエデ, itaja kaede | |||||
Acer pycnanthum Koch | ハナノキ, hana no ki | |||||
Acer rufinerve Siebold et Zuccarini | ウリハダカエデ, urihada kaede | |||||
Acer shirasawanum Koidzumi | オオイタヤメイゲツ, o itaja meigecu | |||||
Acer sieboldianum Miquel | コハウチワカエデ, ko hau ućiva kaede | |||||
Acer truncatum Bunge | あかじ にしき, akaji nišiki | |||||
Acer tschonoskii Maximowicz | ミネカエデ, mine kaede |
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vertrees, J. D. (1978): Japanese maples. Momiji and kaede. Timber Press, Forest Grove, Oregon