Jenopolje

Koordinate: 46° 26′ 00″ S; 21° 50′ 00″ I / 46.433333° S; 21.833333° I / 46.433333; 21.833333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jenopolje
Ineu

Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugArad
OpštinaIneu
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.9.260[1][2]
Geografske karakteristike
Koordinate46° 26′ 00″ S; 21° 50′ 00″ I / 46.433333° S; 21.833333° I / 46.433333; 21.833333
Jenopolje na karti Rumunije
Jenopolje
Jenopolje
Jenopolje na karti Rumunije
Veb-sajt
www.ineu.ro

Jenopolje[3] (rum. Ineu, mađ. Borosjenő) grad je u u zapadnom delu Rumunije, u istorijskoj pokrajini Krišana, u okrugu Arad.

Jenopolje je rodno mesto grofa Đorđa Brankovića, mlađeg brata mitropolita Save II. Pored toga, mesto je značajno i kao jedno od titularnih mesta u zvanju aradskog episkopa.[4]

Po popisu iz 2002. u gradu je živelo 10.216 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Jenopolje se nalazi na obali reke Kereš, u zapadnom delu istorijske pokrajine Krišane, 57 kilometra severoistočno od Arada.

Grad je smešten na istočnom obodu Panonske nizije, u podnožju planine Bihor koja se izdiže istočno od grada. Nadmorska visina mesta je oko 115 metara. Područje na kojem se nalazi Ineu poznato je kao Zarand.

Srbi u Jenopolju[uredi | uredi izvor]

Srbi naseljenici u Jenopolju su dobili privilegije još 1440. godine. Tu su za vreme kralja Albrehta 1439. godine bili većinsko stanovništvo. Jenopolje je važno za istoriju Srba, kao jedno od sedišta Srba u 17. veku, kada su ovde stolovali Brankovići. Tu je rođen i grof Đorđe Branković 1645. godine[5], mlađi brat Simeon potonji mitropolit Save II, (1656) koji se bavio u Erdelju. Umesto Save u Jenopolju[6] je tada bio jedan protopop, nadležan za crkvene stvari, od svih veoma poštovan. Njega je nasledio sinovac Longin Korenić Branković - Simeon Branković. Simeona su kasnije u erdeljskom gradu Beogradu izabrali za Arhiepiskopa, i on se tamo premestio. Potvrdio ga je erdeljski knez Đorđe II Rakoci 1656. godine. On je postao na Krstovdan 1656. godine u Trgovištu episkop Sava.[7]

Posle propasti Banatskog ustanka 1594. godine Srbi su u masama krenuli ka središtu Ugarske. Priznali su kneza Žigmunda Batorija za svog kralja i zatražili njegovu zaštitu. Do seobe je došlo jer im Batori nije pomogao u borbi sa Turcima u Banatu. Sklanjajući se od osvete Turaka, deo njih je našao novo utočište kod starosedelaca Srba u Jenopolju iznad Arada, a ostali su produžili ka Erdelju. U Jenopolju je bio tada pravoslavni episkop Matej,[7] kojeg je nasledio Sava. Matej je prvi postavio stolicu i Jenopolju, te je on prvi arhiepiskop i mitropolit Jenopoljski.[8]

Godine 1690. tu je stolovao episkop Isaija Đaković.[9] On je kao vladika aradski 1706. godine kupio sebi tu vladičansku stolicu, preneo je iz Boroš-Jene (Jenopolja) u Arad. Od Jenopoljskog i Varadinskog, postao je episkop Aradski.

Tu su početkom 18. veka živeli Srbi graničari. Popisani su 1703. godine: 7 oficira, 25 konjanika i 50 pešaka.[10] Militarski šanac "Jeno" ukinut je 1746. godine, a to je dovelo do odseljavanja Srba graničara u Rusiju.[11]

Melenački veleposednici Bibići, imali su plemićki predikat "ot Jenopolja".[12]

Godine 1846. mesto "Boroš-Jeno" ima status gradića, u kojem živi 1111 stanovnika. Tu se nalazi pravoslavna crkva Sv. Arhanđela Mihajla i Gavrila, pri kojoj služe tri sveštenika. Bili su to parosi, pop Gregor Lukačik, pop Antonije Dan i Georgije Ištin. Mesnoj parohiji pripada kao filijala seoce "Antalhaza" sa svojih 81 žiteljem. Najstarije crkvene pravoslavne matice su one venčanih iz 1779. godine. U narodnoj osnovnoj školi 1846/1847. godine ima 37 đaka, pod učiteljem Nikolom Trifonom.[13]

Početkom 20. veka Aradska episkopija je imala i protoprezvirat Boroš Jene (Jenopolje) sa 26 parohija i 16 parohijskih filijala.[14]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U odnosu na popis iz 2002, broj stanovnika na popisu iz 2011. se smanjio.

Demografija
1977.1992.2002.2011.
10.25910.91510.4169.260

Rumuni su pretežno stanovništvo Jenopolja (85,6%), zatim Mađari (8,4%) i Romi (5,1%).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány (KIA.hu - Fundația Culturală pentru Inovație). Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 8. 2013. 
  2. ^ „Tab8. Populația stabilă după etnie – județe, municipii, orașe, comune”. Institutul Național de Statistică din România. jul 2013. Arhivirano iz originala 18. 01. 2016. g. Pristupljeno 05. 08. 2013. 
  3. ^ [Projekat Rastko] Ljubivoje Cerovic: Srbi u Ukrajini, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  4. ^ Gavrilović 2006, str. 7-35.
  5. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1870. godine
  6. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1870.
  7. ^ a b "Srpski sion", Karlovci 1905. godine
  8. ^ "Srpski sion", Karlovci 1905.
  9. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
  10. ^ "SÂRBII – IMIGRANŢI ŞI EMIGRANŢI ÎN COMITATUL ARAD ÎN SECOLUL AL XVIII-LEA",
  11. ^ Mita Kostić: "Srpska naselja u Rusiji", Beograd 1923.
  12. ^ "Male novine", Beograd 1890. godine
  13. ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
  14. ^ "Srpski sion", Karlovci 1904. godine

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]