Jovana II Napuljska
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Jovana II Napuljska | |
---|---|
Kraljica Napulja i Sicilije | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 25. jun 1373. |
Mesto rođenja | Zadar, Napuljsko kraljevstvo, |
Datum smrti | 2. februar 1435.61 god.) ( |
Mesto smrti | Napulj, Napuljsko kraljevstvo, |
Porodica | |
Supružnik | William, Duke of Austria, James II, Count of La Marche |
Roditelji | Karlo III Napuljski Margareta od Drača |
Dinastija | Duraco |
Period | (6. avgust 1414 — 2. februar 1435) |
Krunisanje | 19. oktobar 1419. |
Prethodnik | Ladislav Napuljski |
Naslednik | Rene I Napuljski |
Jovana II Napuljska (Zadar, 25. jun 1373. — Napulj, 2. februar 1435) bila je kraljica Napulja u dva navrata (1414—1415. i 1417—1435). Bila je i titularna kraljica Jerusalima, Ugarske, Hrvatske i Sicilije. Njen otac je bio Karlo III Napuljski, a majka Margareta od Drača. Za vreme Jovanine vladavine porastao je uticaj njenih ljubavnika i prijatelja među kojima je bio najmoćniji Pandolfelo Alopo.
Rat sa Žakom II od La Marša[uredi | uredi izvor]
Nakon što je od brata Ladislava nasledila Napuljski presto, 1415. godine se udala za Žaka II od La Marša, koji je pripadao poznatoj francuskoj plemićkoj dinastiji Burbona. Žak je bio ljubomoran na Jovanu pa je naredio Pandolfelovo ubistvo i naterao Jovanu da abdicira u njegovu korist. Jovana je tada postala titularna kraljica Napulja. Žak je međutim time izazvao mržnju Napuljaca, koji su 1416. godine digli pobunu i on je bio prisiljen da abdicira. Tada se Jovana vratila na vlast, tada joj je ljubavnik postao Đovani Karačolo. Godine 1418. Žak je zauvek Napulj i vratio se u Francusku. Jovana se posle njegovog odlaska krunisala 19. oktobra 1419. godine.[traži se izvor]
Rat protiv Anžuja i prvi rat protiv Aragona[uredi | uredi izvor]
Godine 1417. pogoršao se Jovanin odnos sa papom Martinom, koji je u pomoć pozvao Đenovu i anžujskog vojvodu Luja III, koji je imao pravo na napuljski presto. Te godine je Luj izvršio invaziju na Kampaniju. Jovana je zvala Alfonsa V od Aragona u pomoć i obećala mu je da će ga, ako u međuvremenu nerodi dete proglasiti za naslednika. Alfonso se odazvao i u julu 1421. godine osvojio Napulj i postao Jovanin prestolonaslednik. Luj je posle toga izgubio podršku pape, a istovremeno su se pogoršali Jovanini odnosi sa Alfonsom, koji se okrenuo protiv nje i u maju 1423. godine osvojio njenu palatu. Jovana je nekako uspela da pobegne i da se sastane sa Lujem, da raskine svoj ugovor sa Alfonsom i da Luja proglasi za svog naslednika. Alfonso se povukao u aprilu 1424. godine.
Oslobođenje Napulja i rat protiv Milanskog vojvodstva[uredi | uredi izvor]
Jovana je sa Lujom i papom Martinom odlučila da osvoji Milansko vojvodstvo, starog saveznika Aragona, hteli su da iskoriste smrt regenta milanskog vojvode Filipa Marije Viskontija, Muzia Atendola Sforce 4. januara 1424. godine, koji se udavio u reci, a nasledio ga je njegov sin Frančesko Sforca. Jovana je prvo osvojila grad Akvilu, a onda Alfonsovu Gaetu. Posle toga je počela Jovanina opsada Napulja, čiji se zapovednik Đakom Kaldora predao u aprilu. Do jula Alfonsu su u južnoj Italiji ostale samo dve tvrđave Kastilia de Oro i Novi Dvorac.[traži se izvor]
Drugi rat protiv Aragona i smrt[uredi | uredi izvor]
Stanovnici Tarenta nisu bili zadovoljni Jovanom, pa je vladar tog grada sklopio sa Alfonsom savez protiv nje. Jovana se već posvađala sa Lujom, koji je posle toga podigao ustanak u Kalabriji. Alfosov uticaj je tada počeo da se oseća, ali on je prekršio obećanja data stanovnicima Tarenta i vratio se na Siciliju i sa Jovanom je sklopio mir na deset godina. Brzo posle toga 12. novembra 1434. godine Luj, koji je poslednjih godina života bio popularan u južnoj Italiji je umro, a za naslednika je proglašen njegov brat Rene, a Jovana je umrla 2. februara 1235. godine.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Karlo II Napuljski | ||||||||||||||||
8. John, Duke of Durazzo | ||||||||||||||||
17. Marija Ugarska (napuljska kraljica) | ||||||||||||||||
4. Louis of Durazzo | ||||||||||||||||
18. Hélie VII, Count of Périgord | ||||||||||||||||
9. Agnes of Périgord | ||||||||||||||||
19. Brunissende de Foix | ||||||||||||||||
2. Karlo III Napuljski | ||||||||||||||||
5. Margaret of Sanseverino | ||||||||||||||||
1. Jovana II Napuljska | ||||||||||||||||
24. Karlo II Napuljski (=16) | ||||||||||||||||
12. John, Duke of Durazzo (=8) | ||||||||||||||||
25. Marija Ugarska (napuljska kraljica) (=17) | ||||||||||||||||
6. Karlo, vojvoda Drača | ||||||||||||||||
26. Hélie VII, Count of Périgord (=18) | ||||||||||||||||
13. Agnes de Périgord (=9) | ||||||||||||||||
27. Brunissende de Foix (=19) | ||||||||||||||||
3. Margareta od Drača | ||||||||||||||||
28. Robert Napuljski | ||||||||||||||||
14. Karlo Kalabrijski | ||||||||||||||||
29. Yolanda of Aragon | ||||||||||||||||
7. Maria of Calabria | ||||||||||||||||
30. Šarl Valoa | ||||||||||||||||
15. Marija Valoa | ||||||||||||||||
31. Maho od Šatijona | ||||||||||||||||
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Boccia L., Giovanna II una regina di paglia, Napoli 1980.
- Cutolo A., Giovanna II, Novara 1968.