Pređi na sadržaj

Jozef Vronjski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jozef Vronjski
Lični podaci
Datum rođenja(1778-08-23)23. avgust 1778.
Mesto rođenjaVolštin, Poljska
Datum smrti9. avgust 1853.(1853-08-09) (74 god.)
Mesto smrtiNeji sir Sen, Francuska
Naučni rad
PoljeMatematičar, filozof
Poznat poVronjskijan

Jozef Hoene-Vronjski (polj. Józef Hoene-Wroński; Volštin, 23. avgust 1778Neji sir Sen , 9. avgust 1853) je bio poljski filozof, matematičar, fizičar, pravnik i ekonomista. U matematici je poznat po determinanti zvanoj Vronjskijan.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je kao Jozef Hoene 23. avgusta 1778. u Volštinu u Poljskoj. Njegovi roditelji vode poreklo od Čeha, koji su se naselili u zapadnoj Poljskoj. Otac mu je bio gradski arhitekta u Poznanju. Jozef se školovao u Poznanju i Varšavi. Tokom 1794. učestvovao je u Košćuškovom ustanku kao artiljerijski oficir. Nakon zarobljavanja služio je u ruskoj vojsci do 1797, kada je oslobođen službe. Tokom vojne službe unapređen je u čin potpukovnika. Do tada mu je umro otac ostavivši mu dovoljno novca da studira filozofiju u Nemačkoj do 1800. na brojnim univerzitetima. Tokom 1800. postao je francuski državljanin, kada je i stupio u poljsku legiju u Marselju.

Veliki ciljevi reforme celokupnoga ljudskoga znanja[uredi | uredi izvor]

U Francuskoj je počeo da se bavi naučnim radom učestvujući u radu observatorije u Marselju. Počeo je da se bavi teorijom postanka svemira. Tokom 1810. preselio se u Pariz, gde je počeo da koristi prezime Vronjski. Tokom svoga života objavio je preko stotinu radova, a još više radova je ostavio u rukopisu. U nauci postavljao je sebi izuzetno visoke ciljeve. Nameravao je da izvrši potpunu reformu filozofije, matematike, astronomije i tehnologije. Cilj mu je bio da reformiše sve ljudsko znanje, tako da je pored filozofije i matematike radio u oblasti ekonomije, politike, istorije, prava, muzike, psihologije i pedagogije.

Kontroverzne teorije[uredi | uredi izvor]

Dok je boravio u Marselju bavio se kompleksnom teorijom postanka svemira. U to vreme dopisivao se sa gotovo svim vodećim naučnicima i matematičarima toga vremena. Tokom 1810. objavio je rezultate svoga istraživanja u jednoj izuzetno debeloj knjizi, u kojoj se zalagao za nove osnove nauke i matematike. Njegove teorije su bile izrazito pitagorejske, odnosno sve u svemiru su snivale na brojevima i njihovim svojstvima. Međutim njegove ideje su bile slabo prihvaćene od njegovih savremenika, koji su uglavnom odbacivali njegove teorije o svemiru. Ipak pošto se odranije dopisivao sa najvažnijim matematičarima njegove teorije su dobile mnogo više pažnje od uobičajene. Čak je i Žozef Luj Lagranž pozabavio analizom njegove teorije, koju je onda strogo kritikovao. Usled svih tih kontroverzi Vronjski je bio prisiljen da napusti observatoriju.

Neuspešna istraživanja[uredi | uredi izvor]

Nakon napuštanja observatorije počeo je da primenjuje filozofiju u matematici. Tokom 1812. objavio je rad sa namerom da dokaže da svaka jednačina ima algebarsko rešenje, što je bilo suprotno od rezultata, do kojih je u to vreme došao Paolo Rufini. Pokazalo se da je Rufini bio u pravu. Nakon toga posvetio se raznim uglavnom neuspešnim istraživanjima. Razvio je fantastičan dizajn vozila guseničara, sa namerom da zameni železnički transport. Međutim nikoga nije uspeo da uveri da je to vredno investicija. Tokom 1819. otišao je u Englesku gde je neuspešno pokušao da dobije novac potreban za izradu uređaja za određivanje geografske dužine. Nekoliko godina ostao je u Engleskoj.

Pitagorejske ideje i uticaj na okultizam[uredi | uredi izvor]

U Londonu je 1821. objavio knjigu iz matematike, što mu je popravilo finansijski položaj. Vrativši se u Francusku nastavio je da se bavi kombinacijom matematičkih i fantastičnih ideja, uglavnom nipodaštavan u intelektualnim krugovima. Pored pitagorejske opsesije mnogo vremena je posvetio radu na nekoliko uzaludnih poduhvata, uključujući pokušaj da izgradi perpetuum mobile, da reši kvadraturu kruga ili da predvidi budućnost. Tokom 1852. okultist Elifas Levi je sreo Vronskoga. Levi je bio oduševljen idejama Vronskoga, koji je imao veliki uticaj na njegov rad. Vronjski je umro 1853. u Neji sir Sen u predgrađu Pariza.

Matematički uspesi[uredi | uredi izvor]

Iako je tokom njegovoga života celi njegov rad bio odbacivan kao besmislen ipak se kasnije uočilo da neki njegovi radovi imaju smisla. Njegov matematički rad sadržavao je više značajnih rezultata. Najznačajniji je njegov rad na redovima. Kritikovao je Lagranžov rad na beskonačnim redovima. Iako je uglavnom njegova kritika Lagranžovoga rada bila neosnovana ipak je u svom radu uveo koficijente, koji su postali poznati. Razvio je funkcije u redove Vronjskoga, a koeficijenti redova, koje je Vronjski razvijao postali su poznati posle njegove smrti. Radilo se o determinantama danas poznatim kao Vronjskijani.

Literatura[uredi | uredi izvor]