Pređi na sadržaj

Juda Jerusalimski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Juda Kirijak, poznat kao Juda Jerusalimski, je bio praunuk Jude Tadeja, brata Isusa Hrista, i poslednji jevrejski episkop Jerusalima. [1][2]

Bio je na čelu jevrejskih hrišćana nakon Barkohbinog ustanka (132.-136.), do otprilike jedanaeste godine vladavine cara Antonina Pija (oko 148. godine). Ustanak je imao značajne posledice za jevrejske hrišćane. Vođe jevrejskih hrišćana posle razaranja Jerusalima prognani su u Pelu.[3]

Nakon rata, jevrejski hrišćani su potpuno marginalizovani, te episkopi Jerusalima više nisu bili judeohrišćana, već su se na ovo mesto od tada birali Grci. Još za vreme trajanja Judinog episkopata, 135. godine je Marko Jerusalimski postavljen je za grčkog episkopa Elije Kapitolina, od strane mitropolita Palestinske Kesarije.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Panarion of Epiphanius of Salamis: Book I (Sects 1-46) By Epiphanius, Epiphanius of Salamis, Translated by Frank Williams. 1987. ISBN 978-90-04-07926-7. str. xi.
  2. ^ Euzebije iz Cezareje, The History of the Church (Tr. A. G. Williamson, Penguin Books. 1965. ISBN 978-0-14-044535-0..), see summary in Appendix A.
  3. ^ Eusebije, Istorija crkve (scribd)