Ljubomir Krsmanović
Ljubomir R. Krsmanović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. februar 1856. |
Mesto rođenja | Brčko, Osmansko carstvo, danas Bosna i Hercegovina |
Datum smrti | 29. mart 1914.58 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Srbija |
Narodnost | Srbin |
Religija | Pravoslavac |
Profesija | Trgovac, zadužbinar |
Porodica | |
Supružnik | Olga Krsmanović |
Roditelji | Rista Krsmanović Petra Krsmanović |
Ljubomir R. Krsmanović (Brčko, 14. februar 1856 — Beograd, 29. mart 1914.) bio je srpski trgovac i zadužbinar.
Odrastanje, obrazovanje i rana karijera[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu učio je u Brčkom i Slavonskom Brodu. Na Psaltiru 5. aprila 1866. godine u manastiru Papraći zapisano je ime Ljubomira Krsmanovića, učenika trećeg razreda u Srpskoj osnovnoj školi u Brčkom, odnosno Srpskom narodnom učilištu.[1]
Po preseljenju porodice u Beograd, tamo je završio gimnaziju. Trgovačke nauke učio je u Ljubljani. Po završetku školovanja počeo je da radi u trgovačkoj firmi "Braća Krsmanović" kod svojih stričeva Nikole i Jovana.[2]
Karijera trgovca[uredi | uredi izvor]
Trgovački posao Krsmanovića u Brčkom je započeo Ljubomirov deda, Hadži Dimitrije-Mića Krsmanović, početkom XIX veka, a nastavio Ljubomirov otac Rista i stričevi Nikola i Jovan. Zbog čestih problema sa vlastima i odmazda Osmanlija, Krsmanovići su se preselili u Beograd. Imali su veliki uticaj na formiranje beogradske čaršije i aktivno su učestvovali u privrednom i kulturnom životu Beograda. Kao trgovci držali su svoje filijale u Brčkom i Tuzli.[1] Ljubomir je iz firme je istupio 1895. i započeo sopstveni posao.[2]
Karijera rentijera[uredi | uredi izvor]
Ljubomir se pored trgovine, bavio i rentijerstvom. Stanovao je u Beogradu u jednospratnici sa dućanima prema Karađorđevoj ulici i magacinima na Savskoj obali.
Prilikom osnivanja Srpske banke u Mostaru pomogao je sticanju početnog kapitala tako što je kupio veliki broj akcija.[2]
Zadužbinarstvo[uredi | uredi izvor]
1865. je sagrađena velelepna kuća Krsmanovića u Srpskoj Varoši, najveća stambeno-poslovna zgrada u Brčkom u to doba. 1899. Ljubomir je poklonio ovu kuću Srpskoj pravoslavnoj crkveno-školskoj opštini u Brčkom, na kojoj i danas stoji tabla sa ćiriličnim natpisom „Zadužbina Ljubomira i Olge Krsmanović“.[1]
Ljubomir je finansirao otvaranje školskih fondova, biblioteka, čitaonica, pevačkih i gimnastičarskih društava u mnogim mestima gde su živeli Srbi. 1886. godine finansirao je osnivanje novina "Bosanska vila" u Sarajevu.[3] Ljubomir je srpskom kulturnom društvu „Prosvjeta“ u Sarajevu i Tuzli poklonio deonice i zemljište. Društvu "Prosvjeta" je poklonio 50 akcija srpske štedionice u iznosu od 12.900 kruna.[3]
Bio je veliki pomagač Vase Pelagića. U vreme Aneksione krize 1908-1909. zalagao se za nacionalnu akciju u BiH i dao velike priloge. Deo imovine u iznosu od četiri miliona dinara namenio je vojnom ministru za vojne potrebe.[2]
Bio je član i dobrotvor Srpskog geografskog društva.[4] Značajno je materijalno pomagao Društvo za vaspitanje i zaštitu dece i bio mu potpredsednik od 1896. do 1912.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v iqcentar.com. „ZADUŽBINA KRSMANOVIĆA ILI POKUŠAJ PREKRAJANjA SVIJESTI”. www.eparhijazt.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-04-16.
- ^ a b v g d Veljkovski, J. (2011). Srpski biografski rečnik, Tom 5, Kv-Mao. Novi Sad: Matica srpska. str. 367—368. ISBN 98-86-7946-085-1 Proverite vrednost parametra
|isbn=
: length (pomoć). - ^ a b „Pedesetogodišnjica Ljubomira R. Krsmanovića”. Bosanska Vila: 33—34. 15. februar 1906.
- ^ „Nekrolozi”. Glasnik Srpskog geografskog društva. 3 i 4: 293. 1914.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Ljubomir R. Krsmanović-srpski dobrotvor, Spomenak, 1904, br. 12, 177-178
- Pedesetogodišnjica Društva za vaspitanje i zaštitu dece, Beograd, 1930, 103-104
- Spomenica pedesotogodišnjice Beogradske trgovačke omladine, 1880-1930, Beograd 1931, 184
- Milivoje M. Kostić, Uspon Beograda, Beograd 1994.