Pređi na sadržaj

Džon Milodragović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džon Milodragović
Kapetan Džon Milodragović u Srbiji (septembar 1944)
Lični podaci
Datum rođenja(1918{{month}}{{{day}}})1918.
Mesto rođenjaBjut
Datum smrti1997.(1997-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (78/79 god.)
Mesto smrtiMizula, SAD
Vojna karijera
Vojska Kancelarija za strateške usluge
Činkapetan

Džon R. Milodragović (engl. John R. Milodragovich; Bjut, 1918Mizula, 1997) je bio američki obaveštajac srpskog porekla, pripadnik Kancelarije za strateške usluge i učesnik savezničke misije u štabu generala Dragoljuba Draže Mihailovića tokom Drugog svetskog rata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Risto Milodragović je napustio Vranjsku kod Bileće i potražio novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Na početku Balkanskih ratova, dolazi u Kraljevinu Srbiju kao dobrovoljac. Potom se vratio u SAD i oženio Stanom Durković, sa kojom je dobio petoro dece, sinove Jovana, Roberta, Nikolu i Iliju, kao i kćerku Milenu.[1]

Jovan ili Džon Milidragović se rodio 1918. godine u Bjutu (savezna država Montana). Tu je završio osnovnu i srednju školu, da bi se upisao na studije šumarstva.

Do početka Drugog svetskog rata, radio je u Ministarstvu poljoprivrede.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Od 1941. do 1943. godine je služio kao artiljerijski poručnik Obalske straže. Tada je preuzet u Kancelariju za strateške usluge, gde završava padobransku i obaveštajnu obuku.

Maja 1944. godine je premešten u savezničku vazduhoplovnu bazu u Bariju. Imenovan je za zamenika šefa misije Rendžer, na čijem se čelu nalazio pukovnik Robert Makdauel.

Krajem avgusta 1944. godine, Milodragović se padobranom spustio na teritoriju okupirane Kraljevine Jugoslavije, zajedno sa ostalim članovima misije na čelu sa Makdauelom. Zajedno sa njima su došli poručnik Majkl Rajačić i redov prve klase Majk Divjak. Jedan od zadataka misije bio je da utvrde da li Jugoslovenska vojska u Otadžbini sarađuje sa nemačkim i drugim okupacionim snagama. U pratnji štaba generala Mihailovića su ostali do 1. novembra 1944. godine, kada su uzleteli sa aerodroma kod Boljanića na Ozrenu, nakon što ih je komanda povukla. Milodragović je 28. novembra 1944. godine podneo izveštaj[1]:

Tokom boravka među četnicima, i na liniji fronta i u pozadini, obratio sam posebnu pažnju na eventualnu kolaboraciju između četnika i njemačkih snaga. Moram nedvosmisleno reći da nikakvu saradnju između četnika i Njemaca nisam uočio. Naprotiv, vidio sam vatrenu mržnju prema nacistima kod svih ljudi koje sam sreo tokom  misije u Jugoslaviji!

U Italiji je nastavio obaveštajni rad na polju pružanja pomoći u organizovanju pokreta otpora.[2] Lakše je ranjen krajem 1944. godine, pa je prebačen na lečenje u Firencu. Tamo je upoznao učiteljicu i studentkinju filologije Darinku Milović, staru 22 godine, poreklom sa Cetinja. Venčali su se 1945. godine, najpre u katoličkoj crkvi, a kasnije u crkvi Svete Trojice u Bjutu. Dobili su sina Majkla i kćerku Mišel.

Posleratni život[uredi | uredi izvor]

Pošto je demobilisan, Milodragović je nastavio posao u šumarstvu u Montani. Po penzionisanju, živeo je sa porodicom u Mizulu. Tu je umro 1997. godine.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ljubav i rat Džona Milidragovića”. Jadovno 1941. 
  2. ^ Lopušina, Marko (13. oktobar 2019). „Srpski pukovnik američki obaveštajac, a radio za svoj narod”. Večernje novosti. 
  3. ^ Babac, Dušan (2017). Srbi - američki ratni heroji. Beograd: Medija centar Odbrana. str. 208. ISBN 978-86-335-0577-2.