Pređi na sadržaj

Aksana Sprinčan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aksana V. Sprinčan
Aksana Sprinčan na Sajmu knjiga u Minsku
Lični podaci
Puno imeAksana Vadimovna Sprinčan
Datum rođenja(1973-08-23)23. avgust 1973. (50 god.)
Mesto rođenjaLunjinec, Brestska oblast, SSSR
DržavljanstvoSSSR, Belorusija
NacionalnostBeloruskinja
ObrazovanjeFilološki fakultet
UniverzitetBeloruski državni univerzitet
Zanimanjeknjiževnik
Porodica
SupružnikJaraš Mališevski
DecaAljžbeta Mališevska-Sprinčan
RoditeljiVadim Sprinčan
Književni rad
Jezik stvaranjabeloruski jezik, ukrajinski jezik, ruski jezik
Žanrpoezija

Aksana Vadimovna Sprinčan (blr. Аксана Вадзімаўна Спрынчан); rođena je 23. avgusta 1973. godine u Lunjincu, Brestska oblast), je beloruska je književnica i pesnikinja, direktorka Pesničkog pozorišta Art. S.[1], članica Udruženja književnika Belorusije od 2005. godine.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Aksana Sprinčan je rođena 1973. godine u Lunjincu, Brestska oblast, u porodici književnika - otac Vadim i deda Bronislav su bili poznati književnici u Belorusiji.

Završila je Filološki fakultet Beloruskog državnog univerziteta (1995), aspiranturu na Institutu književnosti „Janka Kupala“ NAN Belorusije (1998), Beloruski Kolegijum (2005)[2].

Posao[uredi | uredi izvor]

Radila je na mestu urednice više časopisa: od 1998. na mestu vodećeg urednika redakcije Književnost i umetnost (blr. Літаратура і мастацтва) izdavaštva Beloruska Enciklopedija Pjatrusa Brovke (blr. Беларуская Энцыклапедыя імя Петруся Броўкі); od 2006. je urednica u izdavaštvu Umetnička književnost (blr. Мастацкая літаратура). Od 2001. godine je član udruženja Književno predgrađe (blr. Літаратурнае прадмесце). Član je Udruženja književnika Belorusije (2005). Zajedno sa mužem Jarašem Mališevskim i kćerkom Aljžbetom Mališevskom-Sprinčan osnovala je porodični muzej Starodavna čipka (blr. Старасьцецкія Карункі[3]).

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Poeziju počinje da piše 2000. godine i prve pesme objavljuje pod pseudonimima Ana Songina i Aljesja Rabcevič u časopisu Sofijski izvor (blr. Сафійская крыніца, 2001).

Svoju poeziju je objavljivala u skoro svim beloruskim časopisima, kao i u kolektivnim zbornicima. Autorka je zbirki poezije Pesme od A. (blr. Вершы ад А., 2004), ŽivaJa (blr. ЖываЯ, (2008), Nelinearno (blr. Нелінейнае, 2012), Kafa sa ukrajinskim medom (blr. Кава з украінскім мёдам, 2017)[4].

Knjige za decu[uredi | uredi izvor]

  • Neobična enciklopedija beloruskih narodnih instrumenata (blr. Незвычайная энцыклапедыя беларускіх народных інструментаў, 2009), sa Jarašem Mališevskim);
  • Tataš Jaraš, mamana Aksana i kćerketa Aljžbeta. Čitav eksploziv (blr. Таташ Яраш, мамана Аксана і дачэта Альжбэта. Поўны эксклюзіў, 2013);
  • Stihovna enciklopedija životinjskog sveta (blr. Вершаваная энцыклапедыя жывёльнага свету, 2013)
  • Ukusna knjiga[5] (blr. Смачная кніга, 2017);
  • Mlečni koktel za Zmijskog Kralja ili Okolokompjuterska bajka (blr. Малочны кактэйль для Вужынага Караля, альбо Калякамп’ютарная казка, 2019, sa Jarašem Mališevskim).

Knjige za odrasle[uredi | uredi izvor]

  • U časopisu Glagoli (blr. Дзеяслоў, 2007. godine) izašla je tzv beloruska enciklopedija osećanja: Kuća za Ćutanje (blr. Хата для Моўчы), napisana po uzoru na enciklopedijske članke sa redakcijskim kolegijumom, naučno-redakcijskom upravom, naučnim konsultantima, sa svojim sistemom poveznica, kurziva, skraćenica i literaturom[6];
  • Objavila je Ženski roman i malo gnoja (blr. Жаноцкі раман і крыху гною, 2011);
  • Beloruski glupan (blr. Беларускі дурань, 2011).

Prevodilački rad[uredi | uredi izvor]

Bavi se i prevođenjem poezije, a prevodila je sa ukrajinskog jezika poeziju Natalke Belacarkivec, Uladzimira Vakulenke-K, Mikole Martinjuka, Volge Ljasnjuk i dr. Zajedno sa mužem i kćerkom je prevela knjige 36 i 6 mačaka i 36 i 6 mačaka-detektiva Galjine Udavičenke (2020).

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnica je književnih nagrada

  • Plavo prase (2006);
  • Specijalna nagrada žirija međunarodne književne nagrade Udruženje debija za filozofsku poeziju (2008);
  • Pobednica konkursa Književnost za decu (2009);
  • Pobednica fotokonkursa Moj Maksim Bogdanovič za rad Maksim i Veronika (2016).

Njene knjige su bivale nominovane za brojne književne nagrade. Od 2018. godine je prijatelj žirija književne nagrade Mihas Straljcov[7].

Poezija Aksane Sprinčan je prevođena na engleski, norveški, poljski, ruski, sami, srpski[8], ukrajinski, francuski i švedski jezik.

Veze sa Srbijom[uredi | uredi izvor]

Poezija sve tri generacije pisaca iz porodice Sprinčan (Bronislava[9], Vadima, Aksane) je više puta prevođena i objavljivana u Srbiji. U antologiji U susret Duhu - Antologija beloruske hrišćanske poezije[10] uvrštena je jedna pesma Vadima Sprinčana. Priređivač antologije je prof. dr Ivan Čarota, a pesmu je prevela Dajana Lazarević. Njena poezija je u prevodu iste prevoditeljke objavljivana i u časopisima Istok[11], Književne novine[12] i zbornik sa Međunarodnih susreta pisaca[13], 2020.

Galerija[uredi | uredi izvor]

  • A. Sprinčan sa svojom zbirkom poezije ŽыvaЯ (2015);
    A. Sprinčan sa svojom zbirkom poezije ŽыvaЯ (2015);
  • A. Sprinčan i Aljeg Grušecki na na XXII Međunarodnom sajmu knjiga u Minsku, 2015;
    A. Sprinčan i Aljeg Grušecki na na XXII Međunarodnom sajmu knjiga u Minsku, 2015;
  • A. Sprinčan sa učesnicima pesničkog pozorišta Art. S, 2015;
    A. Sprinčan sa učesnicima pesničkog pozorišta Art. S, 2015;
  • A. Sprinčan na dodeli nagrade Plavo prase, 2016.
    A. Sprinčan na dodeli nagrade Plavo prase, 2016.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Paэtыčnы tэatr Art.S (art-s.by) ·”. Art.S. Arhivirano iz originala 16. 05. 2014. g. Pristupljeno 17. 3. 2021. 
  2. ^ „Aksana Sprыnčan”. Knigogid. Pristupljeno 17. 3. 2021. 
  3. ^ „Aksana Sprыnčan”. Kamunikat. Pristupljeno 17. 3. 2021. [mrtva veza]
  4. ^ „Na pasяdžэnnі Radы Saюza belaruskіh pіsьmennіkaў adbыўsя prыёm novыh sяbroў”. Saюza belaruskіh pіsьmennіkaў. Arhivirano iz originala 28. 05. 2022. g. Pristupljeno 17. 3. 2021. 
  5. ^ Sprыnčan, Aksana (2017). Smačnaя knіga. M.: M. ISBN 978-985-02-1763-9. 
  6. ^ Berlež, Mіkola. „U Lucku vыйšla knіga belaruskaй paэtэsы”. Zvяzda. Pristupljeno 17. 3. 2021. 
  7. ^ „Dzve prэmіі na sёmыm Stralьcoўskіm fэsce (+FOTA)”. Lit-Bel. Arhivirano iz originala 05. 03. 2021. g. Pristupljeno 17. 3. 2021. 
  8. ^ „Sučasnыя belaruskія paэtkі zagučalі pa-serbsku”. Lit-Bel. Arhivirano iz originala 25. 02. 2021. g. Pristupljeno 17. 3. 2021. 
  9. ^ Sprinčan, Bronislav (2017). „Američki Uskršnji poklon”. Književne vertikale. 13: 172. 
  10. ^ Čarota, Ivan A. (2019). U susret Duhu - antologija beloruske hrišćanske poezije. Beograd: CompuTeh. 
  11. ^ Sprinčan, Aksana (2020). „Poezija”. Istok. 25-26 (Istok radionica): 104—107. 
  12. ^ Sprinčan, Aksana (2020). „Poezija”. Književne novine: 15. 
  13. ^ Virtuelni 57. Međunarodni susreti pisaca. Beograd: UKS. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Čarota Ivan A. U susret Duhu - Antologija beloruske hrišćanske poezije. Beograd: CompuTeh, 2019.
  • Sprыnčan A., Sučbellіt. ŽыvaЯ prэzэntacыя, padzelenaя ўzrostam і Novыm Godam // Belorusskie novosti: Mnenie. 2009, studz. 24. 17:36 — Эl.rэsurs naviny.by
  • «Veršы ad A.» (2004 g.);
  • «Daroga і Šlяh» (2006 g.; u saaўtarstve z fіlosafam Alesem Ancіpenkam) — SMS-p’eska z antraktam-razmovaй praz tэlefon;
  • «Hata dlя Moўčы» (2007 g.) — belaruskaя эncыklapedыя pačuccяў;
  • «ŽыvaЯ» (2008 g.);
  • «Nezvыčaйnaя эncыklapedыя belaruskіh narodnыh іnstrumentaў» (2010 g., Mn., «Mastackaя lіtaratura».
  • «Belaruskі duranь» (2011 g., časopіs «Dzeяsloў»);
  • «Tataš Яraš, mamana Aksana, dačэta Alьžbэta. Poўnы эksklюzіў» (2013g., Mn., «Mastackaя lіtaratura»);
  • «Smačnaя knіga» (2017 g., Mn., «Mastackaя lіtaratura»).
  • «Kava z ukraіnskіm mёdam» : paэzія / A. V. Sprыnčan; peraklad z belaruskaй movы Mіkolы Martыnюka. — Luck : PVD «Tverdinя», 2017;
  • «Maločnы kaktэйlь dlя Vužыnaga Karalя, alьbo Kalяkamp'юtarnaя kazka» (2019 g., Mn., «Mastackaя lіtaratura»; u suaўtarstve z Яrašam Malіšэўskіm).
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Аксана_Спринчан&oldid=27096488”