Anastasije I Antiohijski
![]() | Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: članak je napisan hagiografskim stilom, a takođe je najverovatnije i istorijski neutemeljen. |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/11/%D0%96%D0%B8%D1%82%D0%B8%D1%8F_%D0%A1%D0%B2%D1%8F%D1%82%D1%8B%D1%85_%281903-1911%29_-_%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0_08201_%D0%90%D0%BD%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%81%D0%B8%D0%B9.png/220px-%D0%96%D0%B8%D1%82%D0%B8%D1%8F_%D0%A1%D0%B2%D1%8F%D1%82%D1%8B%D1%85_%281903-1911%29_-_%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0_08201_%D0%90%D0%BD%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%81%D0%B8%D0%B9.png)
Anastasije I Antiohijski (Anastasije Sinait) je hrišćanski svetitelj. Bio je patrijarh Antiohijski. Kao monah Sinajske gore izabran je za patrijarha Antiohijskog za vreme vladavine cara Justinijana.[1] Hrišćani veruju da se na taj položaj uzdigao zahvaljujući njegovoj dobrodetelji, čistoti života, velikoj duhovnoj učenosti i tvrdoj veri. Međutim car Justinijan je pado u jeres doketsku, protiv koje su oštro ustajali patrijarh carigradski Evtihije i Anastasije. Car je prognao Evtihija, i hteo je da progna i Anastasija, međutim nije mu uspeo naći nikakve zamerke u životu. Kada je Justinijan umro, pokajavši se prethodno i povrativši Evtihija na presto, tada je Justin, njegov naslednik, uspeo da progna Anastasija na osnovu nekakvih kleveta. Proveo je Anastasije 23 godine u progonstvu, i ponovo je vraćen na presto Antiohijski za vreme cara Mavrikija.[1] Još 6 godina upravljao je crkvom i potom preminuo mirno 599. godine.
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 20. aprila po crkvenom, a 3. maja po gregorijanskom kalendaru.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Sveti blaženi Anastasije Sinait, patrijarh antiohijski”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-21.
- ^ „Na dan 3.5.: Blaženi Anastasije Sinait, patrijarh antiohijski.”. www.nadanasnjidan.net. Pristupljeno 2024-01-21.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ohridski prolog, Vladika Nikolaj Velimirović