Pređi na sadržaj

Androcid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
U biblijskom narativu Pokolj mladenaca, muškarci mlađi od dve godine birani su da budu pogubljeni od strane države.

Androcid se odnosi na sistematsko ubijanje muškaraca, dečaka ili muškaraca uopšte. Širom sveta, muškarci čine 79% od nekonfliktnih ubistava[1] i većinu ubistava u direktnim sukobima.[2]

Leksikologija[uredi | uredi izvor]

Androcid je koordinatni izraz za femicid i hiponim za rodno ubistvo.[3] Etimološki koren hibridne reči potiče od kombinacije grčkog prefiksa andro što znači „čovek“ ili dečak, [4] sa latinskim sufiksom cide, što znači ubijanje.[5]

Ljudi[uredi | uredi izvor]

U proaktivnom scenariju ljudskih društava, androcid može biti nameran cilj, možda da se degradiraju ofanzivne sposobnosti protivnika.[6] U pasivnijem scenariju, androcid se poredi sa mizandrijom kada društvo uopšte učestvuje u ili dozvoljava efektivno izricanje smrtne kazne značajnom broju muškaraca i dečaka, kao rezultat regrutacije na vojnu službu.[7] Androcidni animozitet prema muškarcima može biti posledica rivalstva, percepcije izazova njihovoj dominaciji ili kombinacije to dvoje.[8] Neke organizacije koje su kritične prema feminizmu, kao i neki izdavači, tvrde da je napad na muškarce savremeno pitanje u ratu. [9] Androcid je takođe bio obeležje književnosti u drevnoj grčkoj mitologiji[10] i u hipotetičkim situacijama u kojima postoji nesloga između polova.[11]

Ratovanje[uredi | uredi izvor]

Generalno, vojne službe će prisilno regrutovati muškarce da se bore u ratu, što neizbežno dovodi do velikih muških žrtava kada se suoče sa muškarcima na protivničkoj strani.[7] Neborci čine većinu žrtava u masovnim ubistvima u ratu.[12] Gendercide Watch, nezavisna grupa za ljudska prava, dokumentuje više rodnih ubistava počinjenih nad muškarcima: kampanja Anfal (irački Kurdistan), 1988.[13]genocid nad Jermenima, 1915–17.[14]Ruanda, 1994. godine.[15] Ova praksa se dešava jer vojnici vide suprotstavljene muškarce, borbene ili druge, kao rivale i pretnju njihovoj superiornosti. Alternativno, oni se plaše da će ovi ljudi pokušati da uzvrate i ubiju ih iz više razloga, uključujući samoodbranu.[8] Godine 1211. Džingis-kan je planirao masovno ubijanje muškaraca u znak odmazde za pobunu protiv njegove ćerke Alahai Bekhi, sve dok ga ona nije ubedila da kazni samo ubice njenog muža, što je događaj koji je izazvao pobunu.

Biljke[uredi | uredi izvor]

Što se tiče biljaka, androcid se može odnositi na napore da se usmeri oprašivanje putem emaskulacije određenih useva.[16]

Anfalski genocid[uredi | uredi izvor]

Genocid u Anfalu je bio genocid u kojem je ubijeno između 50.000 i 182.000 Kurda i hiljade Asiraca u završnoj fazi iransko-iračkog rata. Ovo delo počinjeno tokom kampanje Anfal predvodio je Ali Hasan al-Madžid, po naređenju predsednika Sadama Huseina. Anfal, koji je zvanično osnovan 1988. godine, imao je osam etapa u šest geografskih oblasti. Svaka etapa je pratila iste šablone, usmeravajući civile do tačaka blizu glavnog puta, gde su ih dočekale snage džaša i transportovane do privremenih mjesta okupljanja gde su potom podijeljeni u tri grupe: tinejdžeri i muškarci, žene i djeca, i starije osobe. Muškarci i tinejdžeri nikada više nisu bili viđeni. Dok su žene, sva deca i starci oba pola slani u logore, muškarci su odmah skinuti odeću, samo nosili šarval, i pogubljeni.[17] Mnogi kurdski muškarci i dečaci su ubijeni kako bi se smanjila mogućnost da se ikada uzvrate. Muškarci ubijaju druge muškarce da bi stabilizovali svoje domene i odbili napade.[18]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gibbons, Jonathan (2013). „Global Study on Homicide” (PDF). www.unodc.org. United National Office of Drugs and Crime (Vienna). 
  2. ^ Ormhaug, Christin (2009). „Armed conflict deaths disaggregated by gender”. www.prio.org. International Peace Research Institute (Oslo). 
  3. ^ Welsh, EE (2012). Establishing Difference: The Gendering and Racialization of Power in Genocide (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 07. 05. 2019. g. Pristupljeno 03. 07. 2022. 
  4. ^ Danner, Horace (2013). A Thesaurus of Medical Word Roots. str. 17. 
  5. ^ Green, Tamara (2014). The Greek & Latin Roots of English. str. 51. 
  6. ^ Synnott, Anthony (2012). Re-Thinking Men: Heroes, Villains and Victims. ISBN 9781409491958. 
  7. ^ a b Nathanson, Paul (2015). Replacing Misandry: A Revolutionary History of Men. „without referring to the androcide of course that many societies have imposed at a later stage of the life cycle in the form of military conscription 
  8. ^ a b Srivastava, U.S. (1980). Golden jubilee commemoration volume, 1980. str. 51. 
  9. ^ Nathanson, Paul (2006). Legalizing Misandry: From Public Shame to Systemic Discrimination Against Men. str. 154. 
  10. ^ Skempis, Marios (2014). Geography, Topography, Landscape: Configurations of Space in Greek and Roman Epic. str. 172. 
  11. ^ Morgan, Robin (1977). Going Too Far: The Personal Chronicle of a Feminist. str. 3. 
  12. ^ HSR (2005), "Assault on the vulnerable", in HSR, ur. (2005). Human security report 2005: war and peace in the 21st century. New York Oxford: Published for the Human Security Center, University if British Columbia, Canada by Oxford University Press. str. 111. ISBN 9780195307399.  Citing Jones (2000), "Gendercide and genocide Arhivirano 2018-06-18 na sajtu Wayback Machine" p. 186.
  13. ^ „Case Study: The Anfal Campaign (Iraqi Kurdistan), 1988”. gendercide.org. Gendercide Watch. Arhivirano iz originala 2015-05-13. g. Pristupljeno 2020-02-03. 
  14. ^ „Case Study: The Armenian Genocide, 1915–17”. gendercide.org. Gendercide Watch. Arhivirano iz originala 2015-06-29. g. Pristupljeno 2020-02-03. 
  15. ^ „Case Study: Genocide in Rwanda, 1994”. gendercide.org. Gendercide Watch. Arhivirano iz originala 2015-06-29. g. Pristupljeno 2020-02-03. 
  16. ^ Verma, MM (1978). „Ethrel-a male gametocide that can replace the male sterility genes in barley”. Euphytica. 27 (3): 865—868. doi:10.1007/BF00023727. 
  17. ^ Lemarchand René, Choman Hardi. Forgotten Genocides: Oblivion, Denial, and Memory. University of Pennsylvania Press, 2013
  18. ^ Paul Nathanson; Katherine K. Young (2015). "Replacing Misandry". MQUP, JSTOT.