Pređi na sadržaj

Antoan Lakroa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alfred Fransoa Antoan Lakroa
Lični podaci
Datum rođenja(1863-02-04)4. februar 1863.
Mesto rođenjaMakon, Francuska
Datum smrti16. april 1948.(1948-04-16) (85 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska

Alfred Fransoa Antoan Lakroa (fr. Alfred Antoine François Lacroix (Makon, 4. februar 1863Pariz, 16. mart 1948) bio je francuski mineralog, petrograf i geolog. Njegova istraživanja dala su doprinos objašnjenju formiranja vulkanskih kupa i objašnjenju piroklastičnoga toka.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Alfred Lakroa rođen je 4. februara 1863. u Makonu[1] u Burgonji u Francuskoj u porodici apotekara i doktora. Deda ga je zainteresovao za istraživanje minerala. Pohađao je apotekarsku školu u Parizu, gde je diplomirao 1887. godine. Tokom školovanja on se paralelno bavio mineralogijom. U Parizu je sreo mineraloga Alfreda Deklauzoa, kome je pokazao minerale, koje je sakupio u svom kraju. Deklauzo ga je odmah pozvao u svoju laboratoriju. Počeo je u isto vreme da pomaže Ferdinanu Fukeu, profesoru petrologije na Kolež de Frans. Fuke ga je upoznao sa mikroskopskim metodama mineralogije. Paralelno je slušao predavanja Šarla Fridela na Sorboni, a i predavanja Fransoa Malara. Tokom 1884. krenuo je na istraživačko putovanje u Škotsku, a tokom 1885. u Norvešku i Švedsku. Naučno je istraživao 1887. Severnu Italiju, Sardiniju i Elbu. Sa tih putovanja vratio se sa značajnom zbirkom kamenja i minerala. Doktorirao je 1889. kod Ferdinana Andre Fukea na Kolež de Frans. Putovao je i u Kanadu, Italiju i Nemačku. Izabran je 1893. za profesora mineralogije, a 1896. postao je direktor mineraloške laboratorije. Nasledio je de Kloazoa kao direktor Muzeja istorije prirode. Posebno su ga interesovali minerali povezani sa vulkanskim aktivnostima i magmatske stene. Bavio se fenomenima metamorfizma u različitim delovima sveta, a posebno na Pirinejima. Pratio je 1906. erupciju Vezuva, a 1908. erupciju Etne. Bio je predsednik(1922-1927) vulkanološke sekcije Međunarodnoga geofizičkoga i geološkoga saveza. Njegov glavni naučni doprinos predstavljalo je objašnjenje formiranja vulkanskih kupa i objašnjenje piroklastičnoga toka.

Dopisni je član Srpske kraljevske akademije (Akademije prirodnih nauka) od 18. februara 1926.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Jérémine, M. E.; Michel-Lévy, A. (1950). „Alfred Lacroix”. Bulletin Volcanologique. 10: 173. doi:10.1007/BF02596087. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]