Antonije Hrapovicki
Mitropolit Antonije (svetovno ime Aleksej Pavlovič Hrapovicki, rus. Алексей Павлович Храповицкий; selo Vatagino 17 [29]. mart 1863 — Sremski Karlovci, 10. avgust 1936) bio je jedan od najistaknutijih teologa kraja 19. i prve polovine 20. veka, nekadašnjeg rektora Treće ruske Duhovne akademije, učitelja mnogih generacija teologa, među kojima i istaknutih ličnosti Pravoslavlja (Svjatjejših Patrijaraha Sv. Tihona, Sergija, Srpskog Varnave), kandidata za Sveruskog Patrijarha (1917), Prvojerarha Ruske Zagranične Crkve, Blaženjejšeg Mitropolita kijevskog i galickog.
Sa njim je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca došao veliki broj sveštenika, kao i monahinja iz Rusije. Tako je 1929. od 2924 sveštenika bilo 214 Rusa, a monahinje su značajno uticale na obnavljanje ženskog monaštva u srpskim manastirima.[1] Dodeljen mu je Orden Svetog Save i Kraljevski orden Belog orla.[2]
Sahranjen je u Iverskoj kapeli na Novom groblju u Beogradu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ruske monahinje oživele srpske ženske manastire („Politika“, 31. mart 2016)
- ^ Acović, Dragomir (2012). Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima. Belgrade: Službeni Glasnik. str. 635.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- https://svetosavlje.org/tumacenje-price-gospodnje-o-nevernom-pristavu/
- http://www.spc.rs/sr/mitropolit_antonije_hrapovicki_18631936 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. februar 2015)