Antonije Hrapovicki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antonije Hrapovicki pored Petra Vrangela u emigraciji u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1927.
Spomen ploča pored ulaza u dvorište Patrijaršijskog dvora u Sremskim Karlovcima
Grob mitropolita Antonija, Iverska kapela na Novom groblju u Beogradu

Mitropolit Antonije (svetovno ime Aleksej Pavlovič Hrapovicki, rus. Алексей Павлович Храповицкий; selo Vatagino 17 [29]. mart 1863Sremski Karlovci, 10. avgust 1936) bio je jedan od najistaknutijih teologa kraja 19. i prve polovine 20. veka, nekadašnjeg rektora Treće ruske Duhovne akademije, učitelja mnogih generacija teologa, među kojima i istaknutih ličnosti Pravoslavlja (Svjatjejših Patrijaraha Sv. Tihona, Sergija, Srpskog Varnave), kandidata za Sveruskog Patrijarha (1917), Prvojerarha Ruske Zagranične Crkve, Blaženjejšeg Mitropolita kijevskog i galickog.

Sa njim je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca došao veliki broj sveštenika, kao i monahinja iz Rusije. Tako je 1929. od 2924 sveštenika bilo 214 Rusa, a monahinje su značajno uticale na obnavljanje ženskog monaštva u srpskim manastirima.[1] Dodeljen mu je Orden Svetog Save i Kraljevski orden Belog orla.[2]

Sahranjen je u Iverskoj kapeli na Novom groblju u Beogradu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ruske monahinje oživele srpske ženske manastire („Politika“, 31. mart 2016)
  2. ^ Acović, Dragomir (2012). Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima. Belgrade: Službeni Glasnik. str. 635. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


mitropolit harkovski
19141918.
mitropolit kijevski i galicki
19181919.
prvojerarh Ruske pravoslavne zagranične crkve
19201936.