Pređi na sadržaj

Arhimandrit Danilo (Marković)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danilo
(Marković)
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija kruševačka
Činiguman, arhimandrit
Titulaiguman Manastira Ljubostinje
SedišteManastir Ljubostinja kod Trstenika
Godine službe18711875.
Lični podaci
Datum rođenja(1785-07-02)2. jul 1785.
Mesto rođenjaČairi, kod Trstenika, Osmansko carstvo
Datum smrti20. avgust 1875.(1875-08-20) (90 god.)
Mesto smrtiKraljevina Srbija

Danilo Marković (Čairi kod Trstenika, 2. jula 1785Manastir Ljubostinja, 20. avgust 1875) bio je arhimandrit Srpske pravoslavne crkve i starešina manastira Ljubostinje.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Arhimandrit Danilo (Marković) rođen je 2. jula 1785. godine u selu Čairi, kod Trstenika, od čestitih roditelja.

Među ljubostinjskim bratstvom Danilo se prvi put pominje 1858. godine, kao jeromonah.[1] Poznato je da je za vreme arhimandrita Janićija (Mačužića) Danilo bio ekonom, te je stekao iskustvo u upravljanju manastirskom imovinom.[2] Međutim, posle Mačužićeve smrti na čelo bratstva dolazi arhimandrit Makarije (Milojević), a Marković ostaje da obavlja dužnost ekonoma. Tek posle Milojevićeve smrti Danilo postaje iguman — 9. januara 1871. godine.[2]

Iguman Marković ostao je upamćen kao dobar domaćin, vredan radnik i veoma preduzimljiv monah. Sevastijan Putnik beleži da je bio osrednji duhovnik.[3] Zanimao se za voćarstvo i vinogradarstvo, te je Ljubostinji obezbedio nove posede pod voćem — prvenstveno šljivike i vinograde. Jedan od njegovih vinograda naziva se po njemu Danilovac, i nalazi se u selu Bogdanju.[2] Pored toga, obnovio je i sve manastirske vodenice.

Nekoliko meseci pre svoje smrti, Marković je Ljubostinji poklonio veliki krst od srebra, koji su Austrijanci ukrali za vreme Prvog svetskog rata.[4]

Upokojio se 20. avgusta 1875. godine u Manastiru Ljubostinji gde je i sahranjen.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Ječmenica 2014, str. 161.
  2. ^ a b v Mišić, Ječmenica 2014, str. 164.
  3. ^ Putnik 1927, str. 17.
  4. ^ Putnik 1927, str. 31.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Iguman Manastira Ljubostinje
18711875
Teofilo (1876) i Vićentije (1877)