Aspar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Flavije Ardavur Aspar (lat. Flavius Ardabur Aspar) (nepoznat - 471), vojskovođa Istočnog rimskog carstva, prvi patricije (lat. primus patriciorum)[1], predsjedavajući senata (lat. princeps senatus)[2], konzul 434. godine, „gospodar vojnika” (lat. magister militum) 431-471[3].

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Ardavur Aspar, Alan, ili Got po porijeklu[4], arijanac po vjeroispovijedanju[5]. Triput ženjen: prva žena kći Plinte (konzula 419. godine)[6], druga nepoznata, treća žena - tetka (ili sestra) Teodoriha Strabona. Imao je tri sina od raznih žena - Ardavura (lat. Ardabur), Patrikija (lat. Julius Patricius), Erminariha (lat. Herminericus) i dvije kćeri (imena nepoznata)[7]. Pripadao poznatom i uticajnom rodu Asparova-Ardavura, koji su više od pedeset godina igrali značajnu ulogu u Istočnom rimskom carstvu. Njegov otac Ardavur bio je magister militum (?per Orientum) 421-422, magister militum (?praesentalis) 424-425, konzul (427) za vrijeme imperatora Teodosija Mađeg[8]. Prvi Ardavur pominje se u izvorima 421. godine, u vrijeme vojne sa Persijancima: 421. godine opustošivši Arsanenu, on se okrenuo ka Mesopotamiji i opsjeo Nisibis, a sljedeće godine namamio je u zasjadu i ubio sedam persijskih vojskovođa[9]. Ardavur je zadržao važne komandne dužnosti do 442. godine[10]. Po svemu sudeći, visoki položaj oca doprinio je da se mladi Aspar, započevši vojnu karijeru u mladosti, uspješno penje po službenoj ljestvici.[11] Vjerovatno 424. godine on je već bio comes et magister utriusque militiae (tj „magistar obije armije”)[12]. Očeve veze obezbijedile su Asparu dobru priliku - za njega je bila udata kći uticajnog Gota - arijanca Plinte. Iz tog braka se rodio stariji Asparov sin Ardavur[13].

Borba s uzurpatorom Jovanom[uredi | uredi izvor]

Dana 15. avgusta 423. godine umro je imperator Zapadnog rimskog carstva Honorije. Vlast je poslije smrti imperatora preuzeo Jovan, primicerius notariorum (glava imperatorske kancelarije) ravenskog dvora. Zakoniti nasljednik Honorija bio je Valentinijan, sin njegove sestre Gale Placidije i Konstancija III. Malo prije smrti Honorije se posvađao sa sestrom i ona je s djetetom otputovala u Konstantinopolj svome rođaku Teodosiju II, tako da u trenutku smrti imperatora nije bila u Raveni. Car Teodosije nije priznao vlast uzurpatora - Gali Placidiji je obnovio titulu avguste[14], a Valentinijana je imenovao cezarom[15]. Savez dva carstva bio je zapečaćen brakom dvoje djece - Valentinijana s Licinijom Evdoksijom, kćerkom Teodosija II[16]. Za komandanta armije, koja je bila dužna obezbjediti zakonitom nasljedniku prijesto, bio je imenovan Ardavur. U predstojećem pohodu njega su bili dužni da prate Aspar i Kandidijan[17].

Misorij Aspara. Predmet je dio kolekcije Nacionalnog arheološkog muzeja Firence[18].

Godine 424. armija je ušla u Dalmaciju i ovladala Salonom. Tamo se vojska razdijelila - pješadija Ardavura i Kandidijana otpremljena je brodovima, a Aspar, stavši na čelo konjice, nastupao je duž dalmatinske obale[19] i trebalo je da se sjedini s glavninom vojske u Akvileji, glavnoj luci sjeverno od Ravene. Međutim, nepogoda je spriječila Ardavura da dostigne cilj, jer su njegovi brodovi suprotnim vjetrovima bili odbačeni na jug, a on sam je pao u zarobljeništvo. U Raveni su se prema Ardavuru otnosili s poštovanjem, što je on i iskoristio. Vrijeme provedeno u zarobljeništvu on je iskoristio za pripremu zavjere protiv Jovana. U međuvremenu Kandidijan je zauzeo Akvileju, gdje su pristigle i Asparove snage. Glavni cilj bio je Ravena - neosvojiva tvrđava, okružena močvarom. Aspar je krenuo iz Akvileje, stigao pod zidine Ravene i uz pomoć uhode uspio da zauzme grad[20]. Očigledno, bez izdaje Ardavur ne bi mogao da osvoji tvrđavu, koja je mogla da trpi višemjesečnu opsadu. Poslije je zauzeće Ravene pripisivano pomoći božanskog proviđenja[21]. Uzurpator Jovan je bio zarobljen i ubrzo kažnjen (425) u Akvilji. U tom trenutku u Italiju se sa jakim hunskim snagama vratio Aecije, poslan da pomogne uzurpatoru Jovanu[22]. Vojske Aecija i Aspara su se sukobile[23]. Međutim, Aecije je ubrzo zahtijevao pregovore, što je Gala Placidija prihvatila.

Poslije zauzeća Rima stigla je Gala Placidija s sinom, i Valentinijan je bio proglašen imperatorom[24]. Teodosije je namjerevao lično učastvovati u proslavi, no izmijenio je svoj naum - ceremoniju oblačenja dječaka u imperatorski purpur izveo je njegov predstavnik magister officiorum Helion[25]. U kampanji 424-425 godine[26] svi ciljevi cara Teodosija na Zapadu su bili dostignuti. Pohod Ardavura i Aspara protiv uzurpatora Jovana okončao je višegodišnju borbu dvije imperije za vlašću nad prefekturom Ilirikom, i 425. godine dijeceza Ilirik ušla je u sastav Istočnog rimskog carstva[27]. Taj nesumnjivo vojno-politički uspijeh donio je Ardavuru-ocu konzulstvo 427. godine[28].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marcellin Komit god 471; Iordan. Getika. 239; Šablon:PLRE, dalee sokraщeno — PLRE 2. (posle točki ukazanы stranicы, zatem nazvanie statьi)
  2. ^ V moment smerti on яvlяlsя staršim členom senata v Konstantinopole (πρωτος τής ουγκλήτου); Ioann Malala, 371; Pashalьnaя hronika, god 467 (PLRE 2.168 Fl. Ardabur Aspar).
  3. ^ comes et magister utriusque militiae 431 (?424) — 471 (PLRE 2.165 Fl. Ardabur Aspar).
  4. ^ Alan: Kandid = Fotiй. Miriobiblion. 79; Got: Iordan. Getika. 239; Damaskiй 69 = Fotiй. Miriobiblion. 242 (PLRE 2.164-8 Ardabur Aspar). O proishoždenii Aspara sm.: Alemany, A. Sources on the Alans: a critical compilation, 8; 5 Handbook of Oriental Studies, (2000). str. 82-4. Versiя afrikanskogo, a ne alanskogo proishoždeniя Aspara vыdvinuta v rabote Vattioni, F. Aspar è nome libico o fenicio-punico?, Die Sprache 26, 1980, 191-4.
  5. ^ Zahariй Ritor, Cerkovnaя istoriя. IV, 7; Žitie svяtogo Marcella, 34; Marcellin Komit. god 471; Feodorit Lektor, Эpitoma «Cerkovnoй istorii», 378; Prokopiй Kesariйskiй. Voйna s vandalami. I,6,3; Ioann Malala, 372; Kedrin, I, 607; Zonara. XIII, 25.33, XIV 1.4, Feofan Vizantiec. Godы 5943, 5952, 5961 (PLRE 2.168 Fl. Ardabur Aspar).
  6. ^ PLRE 2.164-5 Fl. Ardabur Aspar. Dočь Plintы často nazыvaюt materью Aspara, i, sootvetstvenno, ženoй Ardavura — staršego (v častnosti, F. H. Gutnov v svoeй rabote «Aristokratiя Alan» 1995). Statья PLRE 2.137-8 Fl. Ardabur 3 takih svedeniй ne soderžit.
  7. ^ O dočerяh: Kandid = Fotiй. Miriobiblion. 79. Po mneniю B. Krouka sam fakt otsutstviя o nih dalьneйših izvestiй možet govoritь o tom, čto oni umerli ranьše togo vozrasta, kogda ih mogli vыdatь zamuž (Croke B. Dynasty and Ethnicity: Emperor Leo and the Eclipse of Aspar. str. 153).
  8. ^ PLRE 2.137-8 Fl. Ardabur 3.
  9. ^ Sokrat Sholastik. VII. 18, 20, 23; Ioann Antiohiйskiй. Fr. 195; Mihail Siriec. VIII 5, Feofan Vizantiec. AM 5918; Svida A 707 (PLRE 2.137 Fl. Ardabur 3, PLRE 2.772-3 Narses 1).
  10. ^ Bachrach B.S. A History of the Alans in the West, (1973). str. 42; PLRE II.137-8 Fl. Ardabur 3 podobnыh dannыh ne soderžit. Smertь Ardavura-staršego tradicionno datiruetsя periodom posle 434 g. (poslednee dostovernoe upominanie ob Ardavure — staršem soderžit izobraženie (CIL XI 2637 = D 1299), posvящennoe konsulьstvu Aspara 434 g.).
  11. ^ Kandid (έκ νεαράς στρατευσάμενος ηλικίας) (PLRE 2.165 Fl. Ardabur Aspar).
  12. ^ V 424 god pomяnut kak στρατηγός (Filostorgiй XII 13, Ioann Antiohiйskiй fr. 195 (v tekste «Ardavur», no, predpolagaetsя, čto pročtenie «Ardavur Aspar» яvlяetsя vpolne korrektnыm)) (PLRE 2.165 Fl. Ardabur Aspar).
  13. ^ Plinta, magister utriusque militiae (praesentalis) v 419—438 gg., konsul 419 g., polьzovalsя po svidetelьstvu Sozomena Salaminskogo bolьšim vliяniem pri dvore (δυνατώτατος τότε τών έν τοίς βασιλείοις γεγονώς) Sozomen. Cerkovnaя istoriя. VII. 17.14 (otrыvok privoditsя po izdaniю: Cerkovnaя istoriя Эrmiя Sozomena Salaminskogo. Spb., 1851):

    «Tak-to razdelivšisь vnačale, ariane v naselяemыh imi gorodah i donыne eщё sobiraюtsя — každaя storona osobo: no arian živuщih v Konstantinopole, bыvših tridcatь pяtь let v razdelenii, soglasil nakonec ih edinomыšlennik Plinfa, prežde bыvšiй konsul, a togda načalьnik konnogo i pešego voйska, imevšiй vesьma bolьšuю silu pri dvore».

    Podrobnee o nёm: PLRE 2.892-3 Fl. Plinta.
  14. ^ Olimpiodor Fivanskiй. fr. 46; Marcellin Komit. god 424.
  15. ^ 23. oktobra 424. godine magister officiorum Gelion proglasio je Valentinijana cezarom u Solunu na njegovom putu na Zapad; CIL I 275 (natalis Valentiniani purpurae); Olimpiodor. fr. 46; Filostorgiй. XII. 13. (PLRE 2.1139 Placidus Valentinianus 4).
  16. ^ Marcellin Komit. god 424; pomolvka Valentiniana i Licinii Evdoksii sostoяlasь v 424 g. (PLRE 2.1138 Placidus Valentinianus 4, PLRE 2.411 Licinia Eudoxia).
  17. ^ Olimpiodor. fr. 46; Filostorgiй. XII. 13; Prokopiй Kesariйskiй. Voйna s vandalami. I 3.8; Ioann Malala. 356; Ioann Nikiusskiй 84.46; Ioann Antiohiйskiй. fr. 195 (PLRE 2.166 Fl. Ardabur Aspar).
  18. ^ Opisanie: CIL XI 2637 = D 1299 = ILCV 00067. Sm. R. Delbrueck, Die Consulardiptychen (1929). str. 154—156, Painter, K. The silver dish of Ardabur Aspar. Papers of the Fourth Conference of Italian Archeology (1991), vol. 2 , 73-9. Nadpisь po kraю missoriя glasit: «Fl(avius) Ardabur Aspar vir inlustris com(es) et mag(ister) militum et consul ordinarius». Figura, izobražaющaя Ardavura — mladšego, snabžena nadpisью: «Ardabur Iunior / pr(a)etor». Dve poяsnыh figurы nad izobraženiяmi Aspara i Ardavura — mladšego predstavlяюt otca Aspara — Ardavura — staršego (nadpisь «Ardabur») i Plintu, konsula 419 g. (nadpisь «Plinta»).
  19. ^ Filostorgiй. XII. 13 (PLRE 2.166 Fl. Ardabur Aspar).
  20. ^ Sokrat Sholastik. VII 23.8.10; Filostorgiй. XII. 13; Marcellin Komit. god 425; Iordan. Romanika. 328; Ioann Malala. 356; Ioann Antiohiйskiй. fr. 195, Feofan Vizantiec. AM 915 (PLRE 2.166 Fl. Ardabur Aspar).
  21. ^ Feofan Vizantiec. AM 5915.
  22. ^ O naйme Aэciem gunnov po poručeniю uzurpatora Ioanna (Grigoriй Turskiй. Istoriя frankov. II 8):

    "Rasskazav i izloživ sobыtiя po porяdku, я bыl bы neprav, oboйdя molčaniem to, čto rasskazыvaet Renat Frigerid, povestvuя ob upomяnutom Aэcii. A imenno: v dvenadcatoй knige svoeй istorii on soobщaet, čto posle smerti božestvennogo Gonoriя Valentinian, togda eщё ditя, kotoromu ispolnilosь tolьko pяtь let, bыl provozglašen svoim dvoюrodnыm bratom Feodosiem imperatorom, čto v Rime vzošel na prestol tiran Ioann i čto ego poslov s prezreniem prinяl imperator. Govorя ob эtom, istorik dobavlяet: «Meždu tem poslы vozvratilisь k tiranu, prinesя s soboй groznыe rasporяženiя. Ioann, pobuždaemый эtim, poslal Aэciя, kotorый v to vremя bыl smotritelem dvorca, s bolьšim gruzom zolota k gunnam, izvestnыm Aэciю eщё s togo vremeni, kogda on bыl u nih založnikom, i svяzannыm s nim tesnoй družboй, i prikazal emu: kak tolьko vražeskie otrяdы vtorgnutsя v Italiю, on dolžen napastь na nih s tыla, togda kak sam Ioann udarit im v lob».

    (otrыvok privoditsя po izdaniю: Grigoriй Turskiй. Istoriя frankov. 1987, perevod V. D. Savukovoй).
  23. ^ Filostorgiй. XII 14:

    «Aэciй, odin iz voenačalьnikov uzurpatora Ioanna pribыl čerez tri dnя posle smerti poslednego i privel s soboй okolo šestidesяti tыsяč varvarov, kotorыh on smog privlečь v kačestve naёmnikov. On tut že vstupil v sraženie s voйskami Aspara, i mnogie polegli s obeih storon. Posle эtogo Aэciй zaklюčil soglašenie s Placidieй i Valentinianom i bыl udostoen zvaniя komita (τήν τοϋ κόμητος άξίαν λαμβάνει)».

    Sm. PLRE 2.166. Fl. Ardabur Aspar, PLRE 2.21 Fl. Aetius 7
  24. ^ 23 oktяbrя 425 g. Idaciй. 85, rovno čerez god posle provozglašeniя ego cezarem v Fessalonnike tem že magister officiorum Gelionom; Olimpiodor. fr. 46, Feofan Vizantiec. AM 5915-16 (PLRE 2.533 Helion 1).
  25. ^ Feodosiй II bыl nastolьko dovolen pobedoй Ardavura i Aspara, čto daže vozglavil improvizirovannuю processiю (Sokrat Sholastik. VII. 23):

    «Tut blagočestiveйšiй carь snova vыrazil obыčnoe sebe blagogovenie pered Bogom, ibo kogda vozvestili emu o smerti tirana, čto slučilosь v to vremя, kak davaemo bыlo zreliщe v ippodrome, on skazal narodu: „Poslušaйte, ostavim lučše udovolьstvie cirka i otpravimsя v cerkovь prinesti blagodarstvennыe molitvы Bogu za to, čto Ego desnica potrebila tirana“. Lišь tolьko эto bыlo skazano, zreliщe totčas zakrыlosь i bыlo ostavleno, i vse čerez ippodrom pošli v Božiю cerkovь, edinoglasno vospevaя vmeste s carem blagodarstvennыe pesni, tak čto vesь gorod togda sdelalsя odnoй Cerkovью. Prišedši že v cerkovь, narod provel tam celый denь».

    (otrыvok privoditsя po izdaniю: Sokrat Sholastik Cerkovnaя istoriя, 1996).
  26. ^ O hode kampanii sm.: Olimpiodor. fr. 46; Sokrat Sholastik. VII. 23; Filostorgiй. XII. 13; Ioann Antiohiйskiй. fr. 195; Marcellin Komit. god. 425; Iordan. Romanika. 328; Feofan Vizantiec. AM 5915, Prokopiй Kesariйskiй. Voйna s vandalami. I. 3.8. (PLRE 2.138 Fl. Ardabur 3). Odnim iz važneйših istočnikov, opisыvaющih kampaniю 424—425 gg., яvlяetsя «Istoriя» Olimpiodora (Olimpiodor. fr. 46):

    «Feodosiй poslal iz Konstantinopolя Placidiю vmeste s detьmi protiv uzurpatora. Ona opяtь prinяla titul avgustы, a Valentinian — nobilissima. S nimi otpravleno bыlo i voйsko, magistr obeih miliciй Ardavuriй vmeste s sыnom Asparom; tretьim s nimi bыl Kandidian. V Fessalonike Gelion, magistr officiй, prislannый Feodosiem, oblačil Valentiniana v odeždu kesarя, kogda emu šel pяtый god. Vo vremя puti Ardavuriй bыl zahvačen voinami uzurpatora i otpravlen k nemu; on vošel s nim v družbu. Sыn že Ardavuriя vmeste s Placidieй bыli v pečali k rasterяnnosti. Kandidian vzяl mnogo gorodov, očenь proslavilsя, razognal ih pečalь i vernul im mužestvo. Zatem uzurpator Ioann bыl ubit, i Placidiя vmeste s sыnom kesarem vstupila v Ravennu. Gelion že, magistr i patriciй, zahvatil Rim i, kogda vse sobralisь tam, oblek v imperatorskuю odeždu semiletnego Valentiniana. Na эtom i konec istorii».

    (otrыvok privoditsя po izdaniю: Olimpiodor Fivanskiй Istoriя, Vizantiйskiй vremennik. t. 8, 1956, perevod E. Č. Skržinskoй).
  27. ^ Sleduet različatь prefekturu Illirik (v sostave Vostočnoй Rimskoй imperii) i diocez Illirik, vhodivšiй v sostav prefekturы Italiя (Zapadnaя Rimskaя imperiя). Podrobnee ob эtom zatяžnom konflikte sm. Sirotenko V. T. Borьba Zapadnoй Rimskoй imperii i Vizantii za prefekturu Illirik v 395—425 gg. i eё posledstviя. «Antičnaя drevnostь i srednie veka» (ADSV). 1972, № 8.
  28. ^ Konsulьstvo Ardabura bыlo osobenno početno, tak kak sledovalo za sovmestnыm konsulьstvom 426 g. imperatorov Feodosiя II i Valentiniana II.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Аспар&oldid=26814665”