Atanasije Daskal Srbin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Atanasije Daskal (kraj XVII veka), srpski monah hroničar i pisac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Savremenik ratnih zbivanja u Ugarskoj i na Balkanu u vreme seobe Srba pod Arsenijem III Čarnojevićem. Verovatno kao jeromonah manastira Oreškovice prešao u Ugarsku posle Austrijskog poraza od Turaka, u Komoranu bio srpski učitelj i zatim otputovao u Rusiju.

Delo[uredi | uredi izvor]

Na ruskom jeziku napisao neveliku Knjigu o srpskim carevima i o turskoj vojni protiv hrišćanskog cara i o zapusteloj zemlji srpskoj (1689), upoređujući slavna vremena srpske istorije sa ratom opustelom Srbijom i stradanjima njenih žitelja kojima je i sam bio svedok. Njegov spis na pojedinim mestima prerasta u potresan poetski plač u kome se oseća prizvuk Plača Jeremijinog dok gleda razoreni Jerusalim, ili sumornog zapisa Inoka Isaije nad opustelom Srbijom posle maričkog poraza. Spis je posvećen „carevni i velikoj kneginji“ Sofiji, sestri Petra Velikog, verovatno s namerom da na ruskom dvoru poradi za oslobođenje Srba od Turaka. Uz ovaj spis Atanasije Daskal je pridružio i biografsku belešku O prepisivaču knjiga Avramiju i revnosnom čitaocu Ananiju iz XVII veka, takođe u vezi sa ondašnjim ratnim prilikama.

Prevod na savremeni srpski jezik[uredi | uredi izvor]

  • Knjiga o srpskim carevima (odlomak), u: Petar Milosavljević, Antologija Srpske poezije (stara poezija), Beograd, SKZ i BIGZ, 1992. *Knjiga "Očevici o velikoj seobi Srba" , Đorđe Trifunović, Kruševac

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dejan Mihailović: Vizantijski krug (Mali rečnik ranohtišćanske književnosti na grčkom, vizantijske i stare srpske književnosti), Beograd, „Zavod za udžbenike“, (2009). str. 26.