Bartangci
| Regioni sa značajnom populacijom | |
|---|---|
| Pamir | ----- |
| Jezici | |
| Bartangski jezik, Tadžički jezik | |
Bartangci (engl. Bartangs, rus. Бартангцы) narod su iz pamirske grupe iranskih naroda koji živi u državama srednje Azije, a najveći broj njih trenutno živi na prostorima planine Pamir.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Bartangci žive u području između sela Dašt i Basida, iznad Rušanaca, u dolini Bartanga u Pamiru. Najveća sela su Sipandž (Bartang na nekim kartama), Daržomiš, Razudaš i Basid. Administrativno pripadaju Rušanskom rejonu na autonomnoj teritoriji Gorno-Badahšan, koji je dio Tadžikistana.
Dolina Bartanga, jedna je od najviših u Pamiru i sa karakterističnom klimom, koju karakterišu velike padavine i veliki dio zemljišta prekriven pjeskom. Glavna područja pogodna za stanovanje su na delti rijeke Bartang. Stanovništvo u dolini je retko. Malo je obradivog zemljišta. Sipandž, centar u prethodnom okrugu Bartang, udaljen je 57 kilometara od rušanskih teritorija i do njega se može doći automobilom. Putevi za druga sela ne postoje.[1]
Podaci o stanovništu[uredi | uredi izvor]
Prema podacima pripadnika ovog naroda je na zvaničnoj listi sela Tadžikistana (Staljinabad, 1932. godine) 2. 049 ljudi. Dvije godine kasnije, u vreme popisa iz 1939. godine, bilo je 3.700.[1]
Jezik[uredi | uredi izvor]
Bartangski jezik pripada sjevernoj podgrupi pamirskih jezika koji pripadaju iranskoj grupi indoevropskih jezika. Njihov jezik se razlikuje od ostalih jezika pamirskih naroda, posebno od hufskog i šugnanskog. Postoje dva dijalekta: Basid i Sipandž (Sipondž). Prvi se uglavnom govori u selu Basid, drugi u Sipandžu (Sipondžu) i u selu Ravmidu. Takođe, postoje i fonetičke razlike između njih. Basidski dijalekt je sličan orošorskom jeziku, dok je dijalekat Sipandž sličan rušanskom jeziku. Uticaj rušanskog je naročito jak u selu Ravmid.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Masovno preseljenje Bartangaca se desilo u ovim delovima pedesetih godina prošlog vjeka, tako da je do 1959. godine broj Bartangaca na ovim prostorima smanjen na manje od hiljadu. Od 1959. godine stanovništvo doline Bartang je u porastu, a prazno selo Ravmed ponovo je naseljeno.[1]
Istraživanja[uredi | uredi izvor]
Prije 1916. godine Bartangci i njihov jezik nisu bili poznati Evropi. Godine 1916. objavljen je kratki naučni rad „Notes zur le yazgoulami, dialecte iraniren des confins du Pamir” koji je uključivao neke od riječi, objavljen posthumno od strane francuskog lingvista R. Gotoa.[1]