Bajdu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Baidu
Pregovori između Gazana i Baidua, slika Rašida al-Dina iz Džami at-tavariha, XIV vek.
Lični podaci
Datum rođenjaXIII vek
Mesto rođenjaMongolsko carstvo
Datum smrti4. oktobar 1295.
Mesto smrtiIlkanat
Religijahrišćanstvo
Porodica
RoditeljiTaragaj
Karakčin
DinastijaHulagidi,
(ogranak dinastije Biridžigin)
ilkan
Period1295—1295
PrethodnikKijakato
NaslednikGazan

Baidu († 4. oktobar 1295) je bio ilkan, tj. kan Ilkanata, mongolskog kanata sa centrom u Persiji tokom 1295. godine iz dinastije Boridžigin. Ovaj kan je bio sin Taragaja, jednog od mlađih sinova osnivača kanata Hulagu-kana, i Karakčin. Mesto i godina njegovog rođenja su nepoznati.

Dana 24. marta 1295. ilkan Kijakato je ubijen, a Baidu je na zasedanju Kuriltaja izabran za njegovog naslednika.[1] Baidu je bio jedini ilkan koji je bio hrišćanin [a] i ilkan koji je najkraće vladao.[1][2] Kad je Gazan, zakoniti naslednik koji se nalazio u Horasanu, saznao da je Baidu ugrabio vlast, zapretio je da će mu se osvetiti tako da će o tome pričati ceo svet i krenuo sa vojskom na njega. 23. septembra Baidu je pouzdano doznao da je Gazan pošao protiv njega i sam mu je krenuo u susret. 4. oktobra dve vojske su se sudarile i u ovoj krvavoj bici Baidu je poginuo, posle čega je pobednik Gazan seo na presto.[1]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Džingis-kan, Veliki kan Mongolskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
8. Toluj, regent Mongolskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Borte
 
 
 
 
 
 
 
4. Hulagu-kan, ilkan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Džaha Gambu
 
 
 
 
 
 
 
9. Sorkohtani Beki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Taragaj
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Borakčin Agači
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Baidu
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Karakčin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Informacija da je Baidu bio hrišćanin je nedovoljno proverena.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 384.
  2. ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 403.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milion putovanja Marka Pola, 2012. Beograd