Berlovine

Koordinate: 44° 12′ 07″ S; 19° 25′ 04″ I / 44.202° S; 19.417666° I / 44.202; 19.417666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Berlovine
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMačvanski
OpštinaLjubovija
Stanovništvo
 — 2011.Pad 226
Geografske karakteristike
Koordinate44° 12′ 07″ S; 19° 25′ 04″ I / 44.202° S; 19.417666° I / 44.202; 19.417666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina455 m
Berlovine na karti Srbije
Berlovine
Berlovine
Berlovine na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj015
Registarska oznakaLO

Berlovine je naselje u Srbiji u opštini Ljubovija u Mačvanskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 226 stanovnika.

Ovo naselje se nalazi pet kilometara od Ljubovije. Prvo se ide putem od grada prema Valjevu u dožini od tri kilometra i onda se desno pređe preko reke Ljuboviđe i putem uz brdo dva kiloimetara kroz selo Babin do Berlovina. Ono je na desnoj strani jednog od brda koji se od Drine uzdižu prema Sokolskim planinama. Sastoji se od jedanaest mesta različitih po veličini. Ta mesta zovu se prezimenima porodica koja u njemu žive ili su živela pre nego što su se odselila na neko drugo mesto. Ona se zovu Jevremovići, Tomići, Milovanovići, Lazići, Stanojčići, Mijajlovići, Jovanovići, Ćirići, Petrovići, Ristanovići, Nikolići, Pavlovići, Markovići, Aćimovići, Stevanovići, Stanišići, Jankovići i Jakovljevići.

Škola u Berlovinama[uredi | uredi izvor]

Prva škola u naselju postojala je u Milovanovićima pre Drugog svetskog rata i njoj nemamo podataka, osim toga da je za vreme rata uništena. Da li ju je neko od pripadnika vojske urušio ili ne ostaje nam da pogađamo. Poznato je da je posle rata počela da radi nova škola. Risto Jeremić je dogradio svoju kuću i poklonio dograđeni deo opštini da koristi za seosku školu dok ne prikupi materijal za izgradnju nove, dok je u starom delu nastavio da boravi sa svojom porodicom. Zahvaljujući tom njegovom plemenitom delu mnoga deca iz sela dobila su korisno znanje koje im je pomoglo u svemu što su kasnije radili. Ona je bila skromna i sastojala se od jedne prostorije u koju su bili smeštene klupe za đake i profesore kao i tabla za predavanje. Učenici su išli u dve smene i to prvi i treći razred prepodne a drugi i četvrti razred poslepodne jer je škola bila samo do četvrtog razreda. U Donjoj Ljuboviđi je postojala i danas postoji škola da osmog razrada. Na časovima su bili zajedno učenici različitih razreda i profesori su to rešavali tako što su jednima davali neke zadatke da ih rešavaju dok oni drugima predaju. Knjiga je bilo malo učenici su imali dve zemljopis i čitanku i za ostale predmete im je profesor čitao iz svojih knjiga. Nisu imali sveske jer je vreme posle rata bilo teško već su pisali na tablicama koje su zvali legšteri. Za njih je karakteristično da kada su hteli da napišu novo morali su da obrišu ono što su napisali pre toga. Njih su zajedno sa kigama nosili u torbama koje su zvali jandžeci i koje su bile sašivene od vune i koje su za vreme nastave držali na policama ispod stola. Na času je vladao red. Ko nije poštovao pravila bio je primoravan da vreme do kraja nastave provede u ćošku ili je dobijao packe, tako što je profesor usimao prut i nekoliko puta udarao po dlanu učenika. Već 1951 godine posle Hrista opština rešava da izgradi novu školu i odlučuje da ona bude na mestu stare. Radnici dovoze materijal na imanje kod stare škole ali menjaju odluku i gradnju premeštaju u Jovanoviće. To je urađeno jer na novom mestu za razliku od starog postoji izvor koji su koristili za vreme izgradnje i posle su ga odveli do škole. Na izgradnji su morali da učestvuju i stanovnici iz sela da bi pomogli opštini da uz sredstva koja ima sagradi što bolju školu. Kada je napravljena škola je imala dve učionice, prostoriju za profesore kupatilo i kuhinju. Nazvana je kao i škola u Ljuboviđi prema reformatoru našeg jezika Vuku Karadžiću. Ona je postala mesto za okupljanje dece radi druženja i van nastave. Tu su organizovane igranke na koje su dolazila deca iz nekoliko okolnih sela. Na njima je svirala muzika i pevalo se i igralo do kasno u noć. Tu su nastajale prve ljubavi i prijateljstva za ceo život. Na časovima je bilo isto kao i danas. Profesori više nisu smeli da kažnjavaju decu udaranjem i tablice se nisu više upotrebljavale. Imali su sveske i više knjiga iz kojih su učili kod kuće dok im je predavač na času objašnjavao samo ono što im nije bilo jasno i uvodio ih u nove lekcije. Ispred škole je bilo veliko dvorište u čijem je jadnom delu bilo izgrađeno igralište na kome su deca provodila najviše slobodnog vremena. Kako je stanovništvo ovog naselja odlazilo u druga mesta u potrazi za većom zaradom i udobnijim životom tako je bilo sve manje dece u školi sve dok nije ostalo samo njih nekoliko koji su premešteni u drugo školu dok je ova zatvorena. Niko je nije održavao i ona se nedavno urušila kao i mnoge druge građevine u naselju.


Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Berlovine živi 237 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,0 godina (41,3 kod muškaraca i 49,2 kod žena). U naselju ima 93 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,97.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 857
1953. 879
1961. 789
1971. 657
1981. 550
1991. 382 381
2002. 276 278
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
276 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]