Bernhard Šlink

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bernhard Šlink
Bernhard Šlink
Datum rođenja(1944-07-06)6. jul 1944.(79 god.)
Mesto rođenjaBilefeld
RoditeljiEdmund Šlink
Veb-sajtschlink.rewi.hu-berlin.de

Bernhard Šlink (nem. Bernhard Schlink; Bilefeld, 6. jul 1944, Grosdornberg kod Bilefelda) je nemački pravnik i književnik, autor internacionalnog bestselera Čitač.[1]

Detinjstvo i porodica[uredi | uredi izvor]

Šlinkov otac, Edmund Šlink, bio je profesor teologije u Hajdelbergu, njegova tetka Bazilea Šlink osnivačica evangelističkog reda, a deda, Vilhelm Šlink, profesor mehanike. Njegov brat Vilhelm Šlink bio je profesor istorije umetnosti na Univerzitetu u Frajburgu do 2004/2005, kada je postao profesor emeritus. Šlinkova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja preselila u Hajdelberg, gde je on proveo detinjstvo. Ima jednog sina, koji je po zanimanju stomatolog.

Pravnička karijera[uredi | uredi izvor]

Šlink je studirao prava na Univerzitetu u Hajdelbergu i na Slobodnom univerzitetu u Berlinu. Radio je kao asistent na univerzitetima u Darmštatu, Bilefeldu i Frajburgu. Doktorirao je 1975. u Hajdelbergu (tema disertacije: Abwägung im Verfassungsrecht, objavljena 1976) i stekao zvanje profesora 1981. u Frajburgu (radom na temu Die Amtshilfe. Ein Beitrag zu einer Lehre von der Gewaltenteilung in der Verwaltung, objavljenim 1982). Pred Udruženjem nemačkih pravnika na sednici 1989. u Hanoveru Šlink je držao predavanje na temu Die Bewältigung der wissenschaftlichen und technischen Entwicklungen durch das Verwaltungsrecht.

Od 1982. do 1991. bio je profesor javnog prava na Univerzitetu u Bonu, a od 1991. do 1991. profesor javnog i socijalnog prava i filozofije prava na Univerzitetu u Frankfurtu. Od 1992. do 2009. držao je katedru za javno pravo i filozofiju prava na Humboltovom univerzitetu u Berlinu, gde ga je nasledio Kristof Meler.

Jedan od Šlinkovih učenika bio je i Ralf Pošer, profesor Univerziteta u Frajburgu. Od 1987. do 2006. bio je sudija Ustavnog suda pokrajine Severna rajna-Vestfalija u Minsteru.

U avgustu 2005. zastupao je Vladu Savezne republike Nemačke pred Saveznim ustavnim sudom u postupku žalbe dvojice poslanika Bundestaga protiv odluke predsednika Kelera da raspusti Bundestag i organizuje nove izbore.

Bernhard Šlink je član redakcije prvog nemačkog pravnog internet-časopisa Humboldt Forum Recht.

Danas živi u Berkširu (Masačusets) i Berlinu.

Književna karijera[uredi | uredi izvor]

Bernhard Šlink

Godine 1987. Bernhard Šlink je pozvan na Univerzitet u Eks an Provansu. Tamo je boravio tri meseca kod prijatelja Valtera Popa. Obojica su bili strastveni čitaoci kriminalističkih romana i odlučni da i sami napišu jedan. Radnja njihovog zajedničkog romana Zelbova pravda vrti se oko šezdesetosmogodišnjeg privatnog detektiva Gerharda Zelba koga rad na jednom slučaju vraća u njegovu sopstvenu prošlost, kada je bio državni advokat u vreme vladavine nacizma.

Nakon uspeha njegovog književnog prvenca, usledila su dela bez ko-autora, i to: kriminalistički roman Gordijev čvor, koji je 1989. odlikovan nagradom Fridrih Glauzer. I u ovom delu protagonista je bivši pravnik, Georg Polger, koji se kao prevodilac seli na jug Francuske, gde, prevodeći nacrte konstrukcije ratnog helikoptera, dospeva u lanac špijunaže. Delima Zelbova prevara (nagrada Deutscher Krimi Preis) i Zelbova smrt zaokružio je trilogiju o privatnom detektivu Gerhardu Zelbu.

Doroteja Nolte rekla je o Šlinkovim romanima o detektivu Zelbu: „To su poletni, često duhoviti romani koji se - lokalci će sigurno prepoznati ulice i zgrade - odigravaju u Manhajmu i okolini; rafinisane priče, u kojima je prisutna aktuelna politička situacija i nemačka prošlost.“

Prvi Šlinkov ne-kriminalistički roman, Čitač, postao je izuzetno cenjen internacionalni bestseler. Preveden je na 39 jezika, a njegovo američko izdanje zauzelo je prvo mesto liste best selera koju je objavio New York Times. Čitač je dobio nagradu Hans Falada (1998), italijansku književnu nagradu Grinzane Cavour (1997) i nagradu Laure Bataillon (prestižna francuska nagrada za prevode književnih dela) (1997). Roman je 2008. ekranizovan u režiji Stivena Doldrija.

I zbirka pripovedaka Bekstva od ljubavi postala je 2000. bestseler. 2008. godine Ričard Ajr je ekranizovao pripovetku Onaj drugi iz ove zbirke, a uloge su igrali Liam Neeson, Antonio Banderas i Laura Linney

Šlinkove knjige, kako kaže Beate Drajke, često tematizuju kompleks prava i pravde. Tako se već u romanima o detektivu Zelbu zakon pokazao neprikladnim instrumentom za sprovođenje pravde kada se radi o davno počinjenim delima, a u Čitaču se postavlja pitanje kako suditi o delima počinjenim pod nekim drugim pravnim sistemom. Međutim, knjiga ovo pitanje ostavlja otvorenim, što je izazvalo i kritiku.

Na pitanje o motivaciji za bavljenje književnom delatnošću Šlink je u jednom intervjuu odgovorio: „Ja pišem iz istog razloga iz kog drugi čitaju: niko neće da živi samo jedan život.“

Dela[uredi | uredi izvor]

Stručna pravna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Osnovna prava. Državno pravo II. sa Bodom Pirotom, 27. izdanje, C.F. Müller, Hajdelberg. 2011. ISBN 978-3-8114-9812-9.
  • Policijsko pravo i pravo čuvanja poretka sa pravom o okupljanjima. sa Mihaelom Knizelom i Bodom Pirotom, 6. izdanje, C.H. Beck, Minhen. 2010. ISBN 978-3-406-60952-7.

Beletristika[uredi | uredi izvor]

Dela objavljena do 2011. u izdanju izdavačke kuće Diogenes Verlag iz Ciriha:

Eseji[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1989: Nagrada Friedrich-Glauser „Grupi autora nemačke kriminalističke literature“ – za knjigu Gordijev čvor
  • 1993: Nagrada Deutscher Krimi Preis za Zelbova prevara
  • 1995: Godišnja zvezda minhenskih novina Abendzeitung za delo Čitač
  • 1997: Nagrada Grinzane-Cavour (Italija) za delo Čitač
  • 1997: Nagrada Prix Laure Bataillon (Francuska) za knjigu Čitač (Nagrada za autora kao i za prevodioca Bernarda Lortolarija)
  • 1998: Nagrada Hans-Fallada za Čitača
  • 1999: Književna nagrada časopisa WELT za književno delo
  • 2000: Odlikovanje udruženja Heinrich-Heine
  • 2000: Evangelistička književna nagrada za delo Čitač
  • 2000: Nagrada japanskog dnevnog lista Mainichi Shimbun koja se svake godine dodeljuje autoru bestselera godine u Japanu, za Čitača
  • 2004: Orden za zasluge (I klase)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bernhard Schlink | Writer”. IMDb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-05. 

Sekundarna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Christoph Cornelißen: Platz 14. Bernhard Schlink: Der Vorleser.. U: Christoph Jürgensen (prir.): Die Lieblingsbücher der Deutschen. Verlag Ludwig, Kiel. 2006. ISBN 978-3-937719-34-4. str. 39-59.
  • Donahue, William Collins (2011). „Holocaust Lite.“ Bernhard Schlinks „NS-Romane“ und ihre Verfilmungen. Bielefeld: Aisthesis. ISBN 978-3-89528-832-6. 
  • Sascha Feuchert, Lars Hofmann: Lektüreschlüssel: Bernhard Schlink: Der Vorleser. 2., aktualis. Auflage. Reclam-Verlag. . Stuttgart. 2009. ISBN 978-3-15-015359-8.  (auch als Download verfügbar)
  • Manfred Heigenmoser (ed): Bernhard Schlink, Der Vorleser. Reclam-Verlag. . Stuttgart. 2005. ISBN 978-3-15-016050-3. 
  • Juliane Köster: Bernhard Schlink, Der Vorleser. Interpretation. Oldenbourg-Verlag. . München. 2000. ISBN 978-3-486-88745-7. 
  • Micha Ostermann: Aporien des Erinnerns: Bernhard Schlinks Roman Der Vorleser. Verlag Marcel Dolega, Bochum. 2004. ISBN 978-3-937376-03-5.

Ekranizacije[uredi | uredi izvor]

  • 1991 Smrt je došla kao prijatelj (Delo: Zelbova pravda, ZDF)
  • 2008 The Reader (Delo: Čitač)
  • 2008 The Other Man (Delo: Onaj drugi)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]