Bes Baktrijski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Besova smrt

Bes (umro 329. p. n. e.) je bio persijski plemić i baktrijski satrap, i potonji kralj Persije. Prema klasičnim izvorima, on je ubio svog prethodnika, Darija III, nakon što je Aleksandar Veliki porazio persijsku vojsku.

U bici kod Gaugamele (1. oktobar 331. p. n. e.), u kojoj je Aleksandar porazio Darija III, Bes je komandovao vojskom svoje satrapije. Bes je preživeo poraz kod Gaugamele i ostao uz svog kralja, čija je demoralisana vojska izbegavala Aleksandrove snage i provela zimu u Ekbatani, staroj medskoj prestonici koja je služila kao letnja rezidencija persijskih kraljeva. Sledeće godine Darije III je pokušao da pobegne na istok, u Baktriju, uzdajući se u prostranstvo i divlju prirodu svojih iranskih poseda i u pomoć svojih skitskih saveznika. Predah od nekoliko meseci koji mu je Aleksandar dao, Darije je iskoristio da u Ekbatani skupi novu vojsku i povrati izgubljeni autoritet. Oko njega su se okupili istočnoiranski satrapi odlučni u nameri da se suprotstave Aleksandru, ali nesložni u pogledu taktike koju treba primeniti. Jedni su savetovali Darija da sačeka Aleksandra u Ekbatani, drugi - među njima i moćni baktrijski satrap Bes - da se povuče na sever pustošeći sve iza sebe i da na taj način preseče put Aleksandru i onemogući mu dalje nadiranje. Bes je, u zaveri sa svojim prijateljima satrapima, zbacio Darija. Verovatno je planirao da preda kralja Makedoncima, ali je Aleksandar naredio svojoj vojsci da progoni Persijance čak i kada je primio glasine o Darijevom zarobljavanju.

Uspaničeni zaverenici su smrtno ranili Darija i ostavili ga da ga pronađu makedonski vojnici. Prema Vavilonskoj hronici, ovo se desilo jula 330. p. n. e.. Mesto događaja je identifikovano blizu današnjeg Ahuana. Bes se proglasio za kralja i uzeo ime Artakserks IV. Njegovo samoproglašenje za kralja je bilo logično, pošto je satrap Baktrije, bio plemić sledeći u liniji nasleđivanja persijskog trona. Ali pošto je većina Persijskog carstva bila osvojena i Bes je vladao samo labavim savezom odmetnutih provincija, istoričari ga uglavnom ne smatraju za zvaničnog persijskog kralja.

Bes se vratio u Baktriju i pokušao da organizuje otpor među istočnim satrapijama. Aleksandar nije odmah krenuo za Besom. Pošto je odmorio vojsku u Hekatonpilu, on se uputio na sever u Hirkaniju, oblast koja se prostirala južno od Kaspijskog jezera. Razdoblje od 330. do 327. p. n. e. Aleksandar je proveo u severoistočnim oblastima Baktrije i Sogdijane, gde su satrapi Bes i Spitamen organizovali žestok otpor. Teren je bio nepoznat makedonskim vojnicima, a uslovi ratovanja drugačiji nego tada. Tu nije bilo gradova, već je stanovništvo živelo rastureno po selima. Protiv osvajača Bes je organizovao gerilski rat. Mali, hitri konjanički odredi nisu davali mira makedonskoj vojsci, a kada je ona pokušavala da napadne, domoroci su se povlačili u svoja utvrđenja. Pošto više nije moglo biti frontalnih bitaka, Aleksandar je promenio taktiku, reorganizovao vojsku stvarajući manje odrede, uzeo u svoju vojsku Persijance i uveo konjaničke streljačke eskadrone po azijskom uzoru.

Dok je boravio u Drangijani stigle su izjave pokornosti satrapa Karmanije i Gedrozije (današnji Beludžistan). Arahozija je, međutim, i dalje pružala otpor. Preko severnog dela ove satrapije Aleksandar se uputio ka dolini Kabula, staroj oblasti Parapamisade. Na ovom delu puta njegova vojska je naišla na planine pokrivene snegom, težak put i slabo snabdevanje. Prelaz preko Hindukuša je ipak izvršeno uz malo žrtava. Aleksandar nije naišao na Besa, koji je držao poziciju na izlazu iz klanca, jer je išao drugim putem, pa se Bes povukao s vojskom dalje na sever.

Kada je prešao reku, Aleksandru je stigao glasnik od Spitamena, sogdijskog satrapa, i javio mu da je njegov gospodar zarobio Besa i da je spreman da mu ga preda. Aleksandar je poslao Ptolemeja da preuzme zarobljenika, međutim, Spitamen je pobegao ne sačekavši ga. Bes je uhvaćen, vezan za sramni stub, pokazivan i šiban pred vojskom, a zatim poslat u Baktru da mu se sudi. Aleksandar je naredio da se Besu odseku nos i uši, što je bila persijski običaj za one koje se uključe u pobunu i ubistvo kralja. Antički istoričari protivreče jedni drugima šta je bio uzrok Besove smrti. Kurcije Ruf tvrdi da je Bes razapet na mestu gde je ubijen Darije III, Arijan tvrdi da je bio mučen i da mu je odsečena glava, a Plutarh navodi da je bio raskomadan u Baktriji nakon suđenja.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]