Bil Šenkli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bil Šenkli
Bil Šenkli
Lični podaci
Puno ime Vilijam Šenkli
Datum rođenja (1913-09-02)2. septembar 1913.
Mesto rođenja Glenbuk, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti 29. septembar 1981.(1981-09-29) (68 god.)
Mesto smrti Liverpul, Ujedinjeno Kraljevstvo
Pozicija odbrana
Juniorska karijera
1931—1932 Kronberi Eglinton
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1932—1933
1933—1949
Karlajl junajted
Preston nort end
16
297
(0)
(13)
Reprezentativna karijera
1938—1939 Škotska 5 (0)
Trenerska karijera
1949—1951
1951—1954
1954—1955
1956—1959
1959—1974
Karlajl junajted
Grimsbi
Vorkington
Hadersfild Taun
Liverpul

Vilijam Šenkli (engl. William Shankly, sin Džona i Barbare Šenkli, rođen je u rudarskom naselju Glenbuk u Škotskoj 2. septembra 1913. Bil je imao četiri brata (Džona, Boba Šenklija, Džimija i Aleka) i pet sestara (Neta, Elizabeta, Isobel i Barbara Džean).

Iako većina muškaraca koji su živeli u selu radili su kao rudari, Džon Šenkli je bio krojač. Ljudi koji su živeli u Glenbuku bili su strogo vezani za trgovinu i zajedništvo i za vreme mladosti Bil Šenkli je razvio socijalistička uverenja. "Socijalizam u koji ja verujem nije stvarno politički. To je način življenja. To je humanost. Verujem da jedini način da živimo kroz uspešan kolektivni napor, sa svima koji rade jedni za druge, svi pomažući jedni drugima i svako ima deo u nagradama na kraju dana".[traži se izvor]

Šenklijeva majka Barbara Šenkli je bile jako zaineresovana za fudbal. Njena dva brata, Robert Blit i Vilijam Blit, preselili su se u Englesku da bi igrali profesionalni fudbal. Kasnije obojca su bili uključeni u fudbalsku upravu, Robert Blit je imenovan predsednikom FK Portsmut, a [Vilijam Blit] je bio direktor [Karlajl Junajteda] u kojem je bio mnogo godina.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Bil Šenkli je napustio školu kao četrnaestogodišnjak i sa drugim dečacima odlazio je raditi u rudnik Glenbuk. Kao što je kasnije podsetio: "Moja plata neće biti više od dva šilinga i šest penija na dan. Moj posao je bio ispraznit kamione kada izađu puni uglja i poslati ih nazad dole. Nakon oko šest meseci rada, posao koji je bio aktivan, ali ne i težak, znao bi otići do dna jame. Rudnici uglja i jame su prva mesta koja su imali struju, pre nego što su je ljudi uveli u svoje kuče, dubine jama su bile kao Pikadili Cirkus. Prvo bih pomerio prazan kamion i stavio ga u kavez, a zatim bih preuzeo prazni kamion i odvezao ga do mesta utovara."

Fudbalska karijera[uredi | uredi izvor]

Šenkli je karijeru počeo igrajići fudbal za Kronberi Eglinton. 1932 godine jedan skaut koji radi za Karlajl Junajted, primetio je igre mladog Bilija Šenklija i dogovorijo prelazak u klub. Kao i svoja četiri brata, Džon Šenkli, Bob Šenkli, Džimi Šenkli i Alek Šenkli, Bili Šenkli je sada bio profesionalni fudbaler. Uprkos što je bilo manje od 1000 stanovnika, selo je proizvelo oko 50 profesionalnih igrača u periodu od 60 godina.

Preston Nort End[uredi | uredi izvor]

Šenkli bio je premešten u Preston Nort End za £500 1933 godine. A antialkoholičar, nepušač i fitness fanatik, ovaj vrlo energični 20 godišnjak, formirao je partnerstvo sa velikim međunarodnim bivšim igračem Engleske, Robertom Keli-em.

U sezoni 1933—34[uredi | uredi izvor]

Robert Keli i Šenkli pomogli su klubu ući u Prvu diviziju.

Robert Keli, sada u dobi od 41 godine, smatrali su ga previše starim za prvu ligu i dozvoljeno mu je da postanu igrač / menadzer u Karlajl Junajted. Za Preston Nort End je potpiso još jedan veteran, Ted Critchlei, zamenivši Roberta Kelija. Ostali igrači koji su dovedeni te sezone uključivalo je i Džimi Makvel Kilmarnok i Džimi Dougal Falkirk. U sezoni 1934-35 Preston Nort End je zauzeo 11 mesto u prvenstvu. [Maksvel], koji je igrao centralnog napadača, bio je vodeci golgeter kluba sa 26 postignutih golova u prvenstvu i kupu.

Sledeće sezone Preston Nort End nagovorio je Škotskog internacionalca Toma Smita da se priključi klubu. Ostala pojačanja te godine uključivali su braću Hugh Odoneli i Francis Odoneli, iz Seltika.

U sezoni 1935—36[uredi | uredi izvor]

Preston Nort End je završio 7 u ligi. Džimi Maksvel je opet bio najbolji strelac sa 19 postignutih golova u svim takmičenjima. Šenkli, snažno krilo polako je izrastao kao najvažniji igrač u timu. On je retko propuštao utakmice i pomogao je Prestonu da dostigne finale 1937 FA Kupa protiv Sanderlenda na Vembliju. Francis Odoneli zabio je jedini pogodak za Preston, ali Rajh Karter u top formi pomogao je Sanderlendu postigavši tri gola.

Na početku iduće sezone, Preston je potpisao dva važna pojačanja. U septembru 1937 godine Preston kupuje krajnje cjenjenog napadača Džordža Muča iz Mančester Junajteda za 5000 £. Sledeći mesec Robert Beatie vičan povučeni napadač, stigao je iz Kilmarnok za naknadu od 2500 £. Oni su se pridružili kolegama škotima Bill Šhenkli, Džimi Dugal, Endru Beti, Džon Mksvel, Tom Smit, Hugh Odoneli, Francis Odonel i Endru Maklaren.

U sezoni 1937—38[uredi | uredi izvor]

Preston Nort End (49 boda) osvojio je 3 mesto u prvoj diviziji iza Arsenala(52) i Vulverhempton Vondereres (51). Preston je imao još jednu uspešnu sezonu u FA Kupu 1937.38 godine. Preston je pobedio Vest Hem Junajted u trećem pretkolu het trikom Džordža Muča. Muč je takođe postigao golove rotiv Lester Siti-ja u četvrtom pretkolu, te je u polu-finalu kada je Preston dobio Aston Vilu 2-1.

U FA Kup finalu Preston je igrao protiv Hadersfild Tauna. To je bilo prvi put da je cela utakmicu prikazana uživo na televiziji. Čak i tako, daleko je više ljudi gledalo utakmicu na stadionu jer je samo oko 10.000 ljudi u to vreme imalo TV. U prvih 90 minuta nije bilo pogodaka i igrali su se produžeci. U poslednjoj minuti nadoknade vremena, Bill Šekli je sjajno uposlio u šesnaestercu Džordža Muča. Alf Jang Hadersfildov centralni defanzivac srušio ga je s ledja, a sudija je bez oklevanja pokazao na penal. Muč je prilikom starta bio povređen i iznesen sa terena, ali se nakon ukazanog tretmana vratio na teren i izveo penali, lopta je završila pod prečkom . To je bio jedini gol na utakmici i Šenkli je osvojio pobedničku medalju.

Bil Šenkli kao igrač osvaja FA kup.

U sezoni 1940—1941[uredi | uredi izvor]

Preston Nort Endu bila je potrebna pobeda protiv Liverpula da bi osvojili titulu Severne Regionalne lige. Devetnaestogodišnji Endru Maklaren postigao je svih šest golova u pobedi od 6-1.

Bill Šenkli oprostio se od igranja fudbala 1948 godine. Tokom svog vremena provedenim u Preston North End dao je 14 golova u 337 ​​utakmica, kako u ligi tako I u kupu.

Nacionalna karijera[uredi | uredi izvor]

Šenkli je imao prekrasnu sezonu i 9. aprila 1938 osvojio je svoj prvi međunarodni trofej kad je igrao za Škotsku protiv Engleske na Vembliju. Takođe u škotskoj reprezentaciji igrali su i saigrači iz Prestona, Džordž Muč, Endru Beti, Tom Smit i Francis Odoneli. Škotska je pobedila sa 1-0 golom Muča. Kasnije te sezone, druga dva igrača Prestona, Džimi Dugal i Robert Beti, pozvani su da igraju za Škotsku.

Šenkli je takođe igrao za Škotsku protiv Severne Irske (Oktobar 1938), Velsa (Novembar 1938), Mađarske (December 1938) i Engleske (April 1939). Šenklijeva međunarodna karijera bila je prekinuta početkom Drugog svetskog rata. Igre u fudbalskim ligama bile su ukinute ili ograničene (utakmice su se smele igrati između klubova u radijusu od 50 km udaljenosti). Međutim, klubovi su podeljeni u 7 područja kako bi se igre mogle nastaviti.

Menadžerska karijera[uredi | uredi izvor]

Karlajl Junajted[uredi | uredi izvor]

Šenkli je postao trener Prestonovog rezervnog tima, ali u martu 1949 je dogovoreno da postane Karlajl Junajteda. Tim je završio treći u trećoj diviziji (Sever) u sezoni 1950-51. Karlajl Junajted je imao malo novca za potrošiti i 1951 godine Šenkli odstupa sa mesta menadzera zbog nedostatka sredstava. Slična je bila priča iu Grimsbi Taunu 1951-54 i Vorkingtonu 1954-55.

Hadelsfild[uredi | uredi izvor]

Godine 1956. Šenkli je postao pomoćni menadzer pod vođstvom Endru Betija u Hadelsvild Taun, klub koji je upravo bio ispao iz prve lige. Ubrzo nakon pristupanja klubu, Šenkli je potpisao 15-godišnjaka Denis Loua. Tokom naredne tri godine Šenkli je bio uključen u zadržavanju Loua u klub. To je uključivalo i ponudu od 45,000 funti od strane Evertona.

Šenkli nije uspeo da vrati [Hadelsfield Taun] u prvi ligu, završavavši 12. (1956-57), 9. (1957-58) i 14. (1958-59).

Liverpul[uredi | uredi izvor]

U decembru 1959 Šenkli je postao menadžer u Liverpulu, još jednom drugoligaškom klubu koji se pokušavao vratiti u prvu ligu. Sam enfild je u lošem stanju bez ikakvih sredstava za zalivanje teren i Šenkli je insistirao da klub potrošiti 3.000 £ da isprave to. Šenkli je opisao poligon na melvudu kao da je u rasulu. Postava tima koju je nasledio sastojala se od prosečnih igrača i nekih perspektivnih rezervi.

Uprkos teškoćama, Šenkli se osetio odmah kod kuće u njegovom novom klubu i da veruje da je on delio odmah vezu sa pristalicama, istorija kluba kaže su bili njegova vrsta ljudi. On je brzo uspostavio radni odnos sa stručnim štabom koji su činili Bob Pejslijem, Džo Fagan i Ruben Benet koji je podelio svoje mišljenje o lojalnosti međusobno i klubu. Pejslijev uticaj u Liverpulu bio presudan jer, kao što Keli kaže, Šenkli je veliki pokretač iza Liverpula, ali je Pejsli, koji je bio taktičar. Iako je Šenkli je smatrao da je imao odličnu stručni štab, osoblje za igranje nisu bili toliko impresivni - zapravo, izjavio je za ovo drugo Šenkli. "Posle samo jednog meča sam znao da tim kao celina nije bio dovoljno dobar. Odlučio sam da nam je potrebno pojačanje u sredinu, golman i štoper koji među njima može da zaustavi golove, a neko napred ko može da pravi akcije i daje golove". Da se pozabavi onim što je video kao ekipu ispod proseka, 24 igrača su postavljeni na transfer listu i svi su napustili klub u roku od jedne godine.

U sezoni 1959-60 Šenkli ih je doveo do trećeg mesta, isti poduhvat je napravio i sledeće sezone, da bi u sezoni 1961-62 osvojio prvo mesto sa 62 boda i promovisao klub u prvu ligu.

Liverpul se pomirio što su 1962-63, završili osmi u svojoj prvoj glavnoj sezoni pod Šenklijevom komandom. Značajna pojačanja su krilo Vili Stivenson iz Rendžersa u 1962 i levo krilo Piter Tomson iz Prestona 1963. Liverpulova mlada školaproizvodi buduće Engleske reprezentativce kao što su Ijan Kalahan, Tomi Smit i Kris Laver. Naporan rad se isplatio u 1963-64, kada FK Liverpul osvojio svoj šesti trofej Lige prvaka, završava sezonu sa porazom od 5-0 od Arsenala na Enfildu.

1964 do 1970[uredi | uredi izvor]

Jedna od Šenklijevih najvećih ambicija od kada je došao u FK Liverpul bila je da osvoji Fa Kup. U maju 1965 FK Liverpul je prvi put u klupskoj istoriji osvojio FA Kup nakon produžetaka sa završnim rezultatom od 2:1 Lids Junajtedom na Vembliju. U svojoj autobiografiji, Šenkli je ispričao da je među njegovim brojnim dostignućima, osvajanje FA Kupa 1965 njegov "najveći dan".

1970 do 1974[uredi | uredi izvor]

Novi tim je počeo obećavajuće u 1970-71 zadržavanjem petog mesta u ligi. Vrhunac Liverpululove evropske kampanje je pobeda nad Bajern Minhenom u četvrtfinalu ukupnim rezultatom 4:1. Po prvi put od osvajanja takmičenja u 1965, FK Liverpul je stigao do finala FA Kupa, ali iskustvo je glavni faktor i Šenklijev mladi tim gubi od Arsenala 2:1 iako su poveli u produžecima.

U 1972-73, FK Liverpul je osvojio svoju osmu titulu i njihovu treću pod Šenklijem. Ogroman bonus za klub je bio osvajanje UEFA kupa, klubski prvi evropski uspeh. U plej-ofu su suočeni sa Borusijom Menhengladbah, koju Šenkli ocenjuje kao najbolji tim u Evropi. Prva utakmica je igrana na Enfildu morala je da se ponovi zbog jake kiše jer je bio poplavljen teren. Prva utakmica je završena rezultatom 3:0 za FK Liverpul. Revanš u Menhengladbahu je bila drugačija priča, Borusija Menhengladbah je rano povela 2:0, Šenkli je priznao da je mislio da je finale izgubljeno ali FK Liverpul je izdržao do kraja ukupnim rezultatom od 3:2. To je bio prvi put da je neki engleski klub osvojio trofej lige i evropski trofej u istoj sezoni.


Penzionisanje iz Liverpula[uredi | uredi izvor]

Šenkli je imao 60 godina kada je FK Liverpul osvojio 1974 FA Kup i rekao u svojoj autobiografiji da je, po povratku u svlačionici na kraju utakmice, on "osetio umor od svih ovih godina". Odlučio je i znao je da će se penzionisati.

Godine 1974. je odlučio da napusti FK Liverpul sa ponosom u dobro obavljen posao i samo sa jednim kajanjem što nije osvojio Evropski kup.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]