Bijela (Sirač)
Bijela | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Bjelovarsko-bilogorska |
Opština | Sirač |
Oblast | Zapadna Slavonija |
Stanovništvo | |
— 2011. | 53 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 33′ 25″ S; 17° 17′ 34″ I / 45.556904° S; 17.292778° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 203 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 43500 Daruvar |
Pozivni broj | +385 43 |
Bijela je naseljeno mesto u opštini Sirač, u zapadnoj Slavoniji, Republika Hrvatska.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Bijela se nalazi na istoimenoj rečici, pritoci Pakre jugoistočno od Daruvara.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U 12. veku Bijela je posed porodice Tetenj, koja je to zemljište stekla iz gradske organizacije stare Pakarske župe. Polovinom 13. veka, postojao je pored Bijele utvrđen benediktinski samostan, od kojeg su ostale samo ruševine. Razne plemićke porodice otimale su se za posed do 1544. godine, kad Bijelu osvajaju Turci. Starosedeoci su pobegli pred Turcima i naselili su u Gradišće, a na mesto njih doselili su se Srbi iz Gornjeg Podrinja.
Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj naselje se nalazilo u sastavu bivše velike opštine Daruvar.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Po popisu iz 2011. godine naselje je imalo 53 stanovnika.[1]
Nacionalnost[2] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 158 (85,40%) | 168 (81,55%) | 261 (88,47%) | 305 (83,33%) |
Hrvati | 11 (5,94%) | 9 (4,36%) | 16 (5,42%) | 51 (13,93%) |
Jugosloveni | 3 (1,62%) | 22 (10,67%) | 0 | 0 |
ostali i nepoznato | 13 (7,02%) | 7 (3,39%) | 18 (6,10%) | 10 (2,73%) |
Ukupno | 185 | 206 | 295 | 366 |
- napomene:
U 2001. smanjeno izdvajanjem dela područja koje je pripojeno naselju Sirač za koje sadrži deo podataka od 1857. do 1991. U 1880. deo podataka sadržan je u naselju Pakrani.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Đerđ Sabo:Tri benediktinske opatije u županiji požeskoj, Vijesnik Hrvatskog arheološkog društva 1906—07;
- Đerđ Sabo:Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.