Pređi na sadržaj

Благуњо дејче, Пожаранче

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Blagunjo dejče, Požaranče
narodna pesma

Blagunjo dejče, Požaranče je ispevana negde u prvim godinama dvadesetog veka i govori o neostvarenoj ljubavi mladog Ace abadžije prema poznatoj lepotici Blagunji Đolović, zvanoj Požaranka, jer je rodom bila iz gostivarskog sela Požaranje.[1]

Nastanak

[uredi | uredi izvor]

Blagunja je rođena 11. aprila 1889. godine u selu Požaranje i bila je treće dete Nikole Đolovića, bivšeg pečalbara u Vlaškoj. Imala je dva brata, Zaharija i Aleksandra. Obojica su bili veoma nadarena i pametna deca, pa ih je otac poslao u školu. Zaharije je studirao u Moskvi, a Aleksandar u srednjoj školi u Carigradu, a odatle je otišao u Pariz na Sorbonu, gde je studirao pravo. Po završetku studija, Kraljevina Srbija ga je poslala na diplomatski rad u Francusku, Švajcarsku, Austriju i Tursku.

U ranim godinama 20. veka, otac Nikola je prodao sve što je imao u Požaranjima i kupio kuću u Tetovu, u Gornjoj Čaršiji, na desnoj obali reke Pene. Pesmu o prelepoj Blagunji otpevali su prijatelji Ace abadžije, koji su bezuspešno slali svatove da je traže.

Blagunja se udala za Dime Bošnjaka 1905. godine. Ace je umro mlad, a Blagunja Bošnjakovska je živela 67 godina. Sahranjena je u porodičnom grobu na gradskom groblju u Tetovu. [2] Na nadgrobnoj ploči stoji da je njezino ima Blagunja, a ne Blaguna, kako pogrešno pevaju neki izvođači.

Izvođenja

[uredi | uredi izvor]

Pesma Blagunjo dejče, Požaranče je svojom lepotom i popularnošću prevazišla granice Makedonije i to je najizvođenija tetovska pesma uopšte. Ona je i prva tetovska pesma snimljena na nosaču zvuka: još 1920-te na svoju LP ploču je stavlja harmonikaš Borislav Janjić- Šapčanin,[3] a 1942-ge na svoju LP ploču je stavlja i tada najpoznatiji jugoslovenski izvođač Edo Ljubić. Ona je na repertoaru mnogih pevača narodnih pesama u Makedoniji, Srbiji i šire.[4]

Благуњо дејче, мори Пожаранче, ајде,
отвори ми џамли пенџер
сакам да те видим ја.

Еј, ђиди, Аце море абаџија, ајде,
што д`отворим џамли пенџер
когај не те сакам ја.

Благуњо дејче, мори Пожаранче, ајде,
ја подај ми бело лице
сакам да го љубим ја.

Еј, ђиди, Аце море абаџија, ајде,
што да давам бело лице
когај не те сакам ја.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kočoski, Vladimir (2006). Pesni i sudbini. Tetovo: Pečatnica Napredok. ISBN 9989-730-47-4. 
  2. ^ Gavrovski, Darko. „Rodenden na najpoznatata i najopeana tetovska ubavica”. www.gavro.com.mk. Arhivirano iz originala 10. 07. 2020. g. 
  3. ^ „Borislav Janjić Šapčanin (1905—1965)”. www.riznicasrpska.net. Arhivirano iz originala 11. 07. 2020. g. 
  4. ^ Andonov, Zoran. „NEOSTVARENATA LjUBOV NA ACE ABADžIJATA KON UBAVATA BLAGUNjA JA SOZDALA PESNATA „BLAGUNjO DEJČE POŽARANČE. www.sdk.mk. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]