Pređi na sadržaj

Bobo (narod)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bobo
Boboi duž reke Niger u Maliju
Ukupna populacija
920.000
Regioni sa značajnom populacijom
 Burkina Faso600.000
 Mali220.000
 Obala Slonovače100.000
Jezici
bobojski jezik
Religija
bobojska vera, katolicizam, islam
Srodne etničke grupe
ostali mandejski narodi

Bobo su etnička grupa koja uglavnom nastanjuje Burkinu Faso i pogranični prostor severno od nje u Maliju. Bobo je takođe skraćena verzija imena drugog najvećeg grada Burkine Faso, Bobo Djulasa.

U literaturi o afričkoj umetnosti, grupa koja živi oko Bobo-Djulasa se zove Bobo-Fing, ili "crni Bobo" u bukvalnom prevodu. Ti ljudi zovu sebe Bobo i govore jezikom Bobo iz porodice Mandejskih jezika. Ima ih oko 110.000, od kojih većina živi u Burkini Faso. Najveće naselje Boboa je Bobo-Djulasa na jugu države, stara prestonica Francuske Gornje Volte. Veći bobojski gradovi dalje na severu Burkine Faso uključuju Fo i Kouku, a na krajnjem severu bobojskog etničkog prostora nalazi se grad Boura u Maliju.

Boboi su daleko od homogenog naroda. Oni su zajednica više plemena koja su se okupila oko određenog broja klanova koji nisu sačuvali svoju usmenu tradiciju o doseljavanju na to područje. Njihov jezik i kultura su uže povezani sa kulturom i jezikom njihovih mandejskih komšija, naroda Bambara (na severu i zapadu), nego sa južnim i istočnim susedima Gurunsima i Mosima, koji govore gurskim jezicima. Trebalo bi ih posmatrati kao južnu granu mandijskih naroda koji žive u današnjoj Burkini Faso, pre nego kao potomke mandejskih doseljenika koji su se nedavno doselili.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je od izuzetne važnosti među Bobo narodima. Agrikultura nije samo način obezbeđivanja hrane, već je izuzetno važna komponenta njihovog svakodnevnog života. Najzastupljeniji usevi su crveni sirak, proso, batat, i kukuruz. Takođe gaje i pamuk, koji se prodaje tekstilnim fabrikama u Koudogouu. Kolonijalizam i podizanje fabrika je dovelo do raspada lokalnog privrednog sistema zasnovanog na kooperaciji.

Društveno uređenje[uredi | uredi izvor]

Srodstvo je temelj bobojskog društva. Boboi su decentralizovani narod. Koncept davanja političke moći u ruke pojedinca je stran Boboima. Svako selo je organizovano prema odnosima između individua, po patrilinearnoj osnovi što ujedinjuje sve potomke zajedničkog pretka.

Religija[uredi | uredi izvor]

Bog-stvoritelj je Vuro. On ne može biti opisan, niti predstavljen u skulpturi. Kosmogonija Bobo naroda opisuje kako je Vuro stvorio svet i poretku njegovih stvaranja. On je stvorio stvari u parovima: čovek/duh, muško/žensko, selo/žbun, društvo/priroda i tako dalje. Vuro je napravio izbalansirane sile, koje čovek lako može da izbaci iz ravnoteže. Poljoprivreda, na primer, može da ubaci nered i izbaci balans između sila kao što su društvo/priroda i selo/žbun kada se usevi pokupe i donesu u selo.

Maske[uredi | uredi izvor]

Bobojska maska

Maske se dele na tri grupe: antropomorfne, zooantropomorfne i zoomorfne. Na zoomorfnim maskama se nalaze predstave bika, ovna i ptica. Maska je malo stilizovana, bliska prirodnom izrazu. Zooantropomorfne maske, ili Nvo maske, imaju lice u obliku ravnog diska, na kome su urezane oči u obliku koncentričnih krugova i usta u obliku kruga. Iznad lica maske se nalazi iskrivljeni zub i dugačka i uzana ploča u obliku zmije, ukrašena geometrijskim simbolima, čije značenje je poznato samo malom broju članova zajednice. Na licu maske se nalaze antropomorfni elementi i predstava ptice. Antropomorfne maske imaju ravno lice sa ispupčenim čelom i tankim nosom, a iznad lica se nalazi ženska figura ili figura kameleona.

Broj i boja geometrijskih simbola na maski predstavljaju kodove koji se mogu dešifrovati: tri je oznaka broja i prodnosti muškaraca, četiri oznaka broja i plodnosti žena, sedam je element jedinstva muškog i ženskog principa, harmonije u kosmosu. Crvena boja znači krv, snagu, život. Broj sedam i crvena boja imaju istu vrednost, obe su simboli plodnosti i vitalne energije stvaralaca sveta.

Bobojske maske imaju značajnu ulogu u ritualima i praznicima u kojima se mladi upoznaju sa principima na kojima počiva zajednica.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kovač, Senka (1996). Maska kao znak. Beograd: Filozofski fakultet. str. 79-85. ISBN 86-80269-20-4. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Christopher Roy: Art of the Upper Volta Rivers. Traduction et adaptation en francais F.Chaffin. Alain et Françoise Chaffin, Meudon, 1987
  • Guy Le Moal : Les Bobo. Nature et fonction des masques. Musée royale de l'Afrique centrale, Tervuren, 1999.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]