Bobo (narod)
![]() | |
Ukupna populacija | |
---|---|
920.000 | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
![]() | 600.000 |
![]() | 220.000 |
![]() | 100.000 |
Jezici | |
bobojski jezik | |
Religija | |
bobojska vera, katolicizam, islam | |
Srodne etničke grupe | |
ostali mandejski narodi |
Bobo su etnička grupa koja uglavnom nastanjuje Burkinu Faso i pogranični prostor severno od nje u Maliju. Bobo je takođe skraćena verzija imena drugog najvećeg grada Burkine Faso, Bobo Djulasa.
U literaturi o afričkoj umetnosti, grupa koja živi oko Bobo-Djulasa se zove Bobo-Fing, ili "crni Bobo" u bukvalnom prevodu. Ti ljudi zovu sebe Bobo i govore jezikom Bobo iz porodice Mandejskih jezika. Ima ih oko 110.000, od kojih većina živi u Burkini Faso. Najveće naselje Boboa je Bobo-Djulasa na jugu države, stara prestonica Francuske Gornje Volte. Veći bobojski gradovi dalje na severu Burkine Faso uključuju Fo i Kouku, a na krajnjem severu bobojskog etničkog prostora nalazi se grad Boura u Maliju.
Boboi su daleko od homogenog naroda. Oni su zajednica više plemena koja su se okupila oko određenog broja klanova koji nisu sačuvali svoju usmenu tradiciju o doseljavanju na to područje. Njihov jezik i kultura su uže povezani sa kulturom i jezikom njihovih mandejskih komšija, naroda Bambara (na severu i zapadu), nego sa južnim i istočnim susedima Gurunsima i Mosima, koji govore gurskim jezicima. Trebalo bi ih posmatrati kao južnu granu mandijskih naroda koji žive u današnjoj Burkini Faso, pre nego kao potomke mandejskih doseljenika koji su se nedavno doselili.
Privreda[uredi | uredi izvor]
Poljoprivreda je od izuzetne važnosti među Bobo narodima. Agrikultura nije samo način obezbeđivanja hrane, već je izuzetno važna komponenta njihovog svakodnevnog života. Najzastupljeniji usevi su crveni sirak, proso, batat, i kukuruz. Takođe gaje i pamuk, koji se prodaje tekstilnim fabrikama u Koudogouu. Kolonijalizam i podizanje fabrika je dovelo do raspada lokalnog privrednog sistema zasnovanog na kooperaciji.
Društveno uređenje[uredi | uredi izvor]
Srodstvo je temelj bobojskog društva. Boboi su decentralizovani narod. Koncept davanja političke moći u ruke pojedinca je stran Boboima. Svako selo je organizovano prema odnosima između individua, po patrilinearnoj osnovi što ujedinjuje sve potomke zajedničkog pretka.
Religija[uredi | uredi izvor]
Bog-stvoritelj je Vuro. On ne može biti opisan, niti predstavljen u skulpturi. Kosmogonija Bobo naroda opisuje kako je Vuro stvorio svet i poretku njegovih stvaranja. On je stvorio stvari u parovima: čovek/duh, muško/žensko, selo/žbun, društvo/priroda i tako dalje. Vuro je napravio izbalansirane sile, koje čovek lako može da izbaci iz ravnoteže. Poljoprivreda, na primer, može da ubaci nered i izbaci balans između sila kao što su društvo/priroda i selo/žbun kada se usevi pokupe i donesu u selo.
Maske[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d6/NIND_MuseeL-Bobo_ISO200.jpg/220px-NIND_MuseeL-Bobo_ISO200.jpg)
Maske se dele na tri grupe: antropomorfne, zooantropomorfne i zoomorfne. Na zoomorfnim maskama se nalaze predstave bika, ovna i ptica. Maska je malo stilizovana, bliska prirodnom izrazu. Zooantropomorfne maske, ili Nvo maske, imaju lice u obliku ravnog diska, na kome su urezane oči u obliku koncentričnih krugova i usta u obliku kruga. Iznad lica maske se nalazi iskrivljeni zub i dugačka i uzana ploča u obliku zmije, ukrašena geometrijskim simbolima, čije značenje je poznato samo malom broju članova zajednice. Na licu maske se nalaze antropomorfni elementi i predstava ptice. Antropomorfne maske imaju ravno lice sa ispupčenim čelom i tankim nosom, a iznad lica se nalazi ženska figura ili figura kameleona.
Broj i boja geometrijskih simbola na maski predstavljaju kodove koji se mogu dešifrovati: tri je oznaka broja i prodnosti muškaraca, četiri oznaka broja i plodnosti žena, sedam je element jedinstva muškog i ženskog principa, harmonije u kosmosu. Crvena boja znači krv, snagu, život. Broj sedam i crvena boja imaju istu vrednost, obe su simboli plodnosti i vitalne energije stvaralaca sveta.
Bobojske maske imaju značajnu ulogu u ritualima i praznicima u kojima se mladi upoznaju sa principima na kojima počiva zajednica.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kovač, Senka (1996). Maska kao znak. Beograd: Filozofski fakultet. str. 79-85. ISBN 86-80269-20-4.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Christopher Roy: Art of the Upper Volta Rivers. Traduction et adaptation en francais F.Chaffin. Alain et Françoise Chaffin, Meudon, 1987
- Guy Le Moal : Les Bobo. Nature et fonction des masques. Musée royale de l'Afrique centrale, Tervuren, 1999.