Pređi na sadržaj

Boksitogorski rejon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boksitogorski rejon
Boksitogorskiй raйon
Položaj
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Administrativni subjekt Lenjingradska oblast
Admin. centarBoksitogorsk
Statusopštinski rejon
Osnivanje25. jul 1952.
Površina7.180 km2
Stanovništvo2014.
 — broj st.51.941
 — gustina st.7,23 st./km2
Vremenska zonaUTC+3
Registarske tablice47
Pozivni broj+7 81366
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Boksitogorski rejon (rus. Бокситогорский район) administrativno-teritorijalna je jedinica drugog nivoa i opštinski rejon u jugoistočnom delu Lenjingradske oblasti, na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije.

Administrativni centar rejona je grad Boksitogorsk. Prema procenama nacionalne statističke službe Rusije za 2014, na teritoriji rejona je živelo 51.941 stanovnika ili u proseku oko 7,23 st/km².

Geografija[uredi | uredi izvor]

Administrativna mapa rejona

Boksitogorski rejon smešten je u jugoistočnom delu Lenjingradske oblasti, i obuhvata teritoriju površine 7.180 km², što čini 9,59% rejonske teritorije, i po tom parametru nalazi se na 3. mestu među 17 rejona u oblasti. Na istoku se graniči sa rejonima Vologodske oblasti, na jugu je Novgorodska oblast, dok se na severu i zapadu graniči sa Tihvinskim rejonom Lenjingradske oblasti. Administrativni centar rejona grad Boksitogorsk nalazi se na oko 250 kilometara istočno od Sankt Peterburga.

Najveći deo rejonske teritorije nalazi se na blago zatalasanoj Tihvinskoj gredi koja je deo morenskog Valdajskog pobrđa, na nadmorskim visinama između 150 i 250 metara. Idući ka zapadu nadmorska visina postepeno opada sve do između 50 i 100 metara, i to je područje poznato kao Tihvinska ravnica.

Na području rejona je zona umerenokontinentalne klime, sa prosečnim januarskim temperaturama od −10 °C, odnosno julskim od +17 °C. Godišnja suma padavina ima vrednost između 650 i 700 milimetara. Najistočniji delovi rejona nalaze se u basenu reke Volge, odnosno Kaspijskog jezera (reke Čagoda, Lid i Kolp), dok preostali deo teritorije pripada basenu Baltičkog mora ka kojem se odvodnjava preko reka Voložba i Tihvinka.

Na području rejona nalaze se znatna ležišta boksita, krečnjaka, dolomita i treseta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Boksitogorski rejon uspostavljen je 25. jula 1952. godine i u svom sastavu prvobitno je imao 17 seoskih sovjeta. Privremeno je bio rasformiran 1. februara 1963, ali je ponovo uspostavljen dve godine kasnije. Status opštinskog rejona ima od 1996. godine.

Demografija i administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Prema podacima popisa stanovništva iz 2010. na teritoriji rejona su živela ukupno 53.842 stanovnika,[1] dok je prema proceni iz 2014. tu živelo 51.941 stanovnika, ili u proseku 7,23 st/km².[2] Po broju stanovnika Boksitogorski rejon se nalazi na 14. mestu u oblasti.

Kretanje broja stanovnika
1959. 1970. 1979. 1989. 2002. 2010. 2014.
52.875 55.665 49.999 49.452[3] 59.195[4] 53.842[1] 51.941*

Napomena: * Prema proceni nacionalne statističke službe.

Na području rejona postoji ukupno 261 seosko naselje, a rejonska teritorija je podeljena na 9 drugostepenih opština (3 urbane i 6 ruralnih), te na područja dva grada – Boksitogorska (koji je ujedno i administrativni centar rejona) i Pikaljova. Status urbanog naselja ima još i varošica Jefimovski. Urbano je oko 78% rejonske populacije, dok u seoskim centrima živi tek oko 12.000 stanovnika.

Privreda i saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Najvažniji izvor prohoda rejona dolazi od industrijske proizvodnje koja čini oko 75% ukupnog provrednog dohotka rejona. Industrijska proizvodnja Boksitogorskog rejona ima udeo od 3,2% u industrijskoj proizvodnji cele oblasti, a najrazvijenije su industrija aluminijuma (fabrika glinice u Boksitogorsku) i hemijska industrija.

Najvažniji saobraćajni pravci koji prolaze preko teritorije Boksitogorskog rejona su železnička linija Sankt PeterburgPikaljovoVologda i magistralni drum A114 od Vologde do Nove Ladoge.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]