Borivoje S. Stojković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borivoje S. Stojković
Lični podaci
Datum rođenja(1909-03-14)14. mart 1909.
Mesto rođenjaZabrežje, Obrenovac, Kraljevina Srbija
Datum smrti22. januar 1984.(1984-01-22) (74 god.)
Mesto smrtiDubrovnik, SFRJ
ObrazovanjeFilozofski fakultet Univerziteta u Beogradu
Naučni rad
Poljeteatrolog i profesor
Poznat poIstorija srpskog pozorišta od srednjeg veka do modernog doba

Borivoje S. Stojković (Zabrežje, 1909Dubrovnik, 1984) bio je srpski teatrolog i profesor. Autor je najobimnijeg dela o istoriji srpskog pozorišta Istorija srpskog pozorišta od srednjeg veka do modernog doba u pet tomova.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u Zabrežju kod Obrenovca[2], gde je njegov otac radio kao učitelj. Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Valjevu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao Jugoslovensku književnost i uporednu istoriju svetskih književnosti sa teorijom književnosti. Pokrenuo list Književna kritika 1927. godine (izašlo šest brojeva). Piše knjige Istorijski pregled srpske pozorišne kritike (Sarajevo, 1932) i Istorija srpskog pozorišta 1833 – 1936 (Niš, 1936), koju je nagradila Srpska kraljevska akademija iz Fonda Nikole Čupića. Odlazi kao stipendista francuske vlade odlazi u Pariz gde proučava francusku pozorišnu umetnost, a potom piše doktorsku tezu Uticaj francuskog pozorišta na srpsko pozorište i dramu, kod mentora Pavla Popovića. Radi kao suplent II muške gimnazije u Sarajevu, do jeseni 1934. kada je pemešten u Mušku gimnaziju u Nišu, a potom biva imenovan za upravnika i glavnog reditelja Narodnog pozorišta Moravske banovine u Nišu.

Po povratku u Beograd, od 1937. do 1939. radi kao profesor III i IV gimnazije u Beogradu, istovremeno pišući književne kritike u dnevnom listu Pravda[3] i kao književni i pozorišni kritičar[4] u časopisima Letopis Matice srpske[5] i Glas Matice srpske. Rat 1941. godine zatiče ga ponovo na mestu upravnika niškog pozorišta, gde kao rezervni oficir, biva zarobljen. Proveo je četiri godine u nemačkim logorima u Nirnbergu i Hamelburgu, gde je vodio zarobljeničko pozorište kao reditelj i upavnik. Po povratku iz zarobljeništva, pa sve do penzionisanja 1974. godine, radi kao profesor IV gimnazije u Beogradu.

Saradnik je Enciklopedije Jugoslavije, u izdanju Leksikografskog zavoda u Zagrebu, za oblast pozorišta, pozorišne istorije i književnosti, sa mnoštvom bibliografskih jedinica.

Najvažnija dela[uredi | uredi izvor]

  • Istorijski pregled srpske pozorišne kritike, (Sarajevo, 1932)
  • Istorija srpskog pozorišta 1833 – 1936, (Niš, 1936)[6]
  • Velikani srpskog pozorišta, (Beograd, 1983)
  • Istorija srpskog pozorišta od srednjeg veka do modernog doba (Beograd, 1977) 1-5 [7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Antonijević, Dragoslav (1984). Folklore theater in the Balkans and in the Danubian Basin countries (na jeziku: srpski). Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut. 
  2. ^ Stojković, Borivoje S. „Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta, Stojković, S. Borivoje”. www.snp.org.rs. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  3. ^ Stojković, Borivoje S. (27. 3. 1937). „U čemu je roman iz beogradskog života”. Pravda (God. 33, br. 11649): 14. Arhivirano iz originala 29. 01. 2020. g. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  4. ^ Stojković, Borivoje S. (decembar 1978). „Iskustva i ispovesti jednog glumca i reditelja : Mata Milošević: Moja gluma.Izdanje "Teatrona", Beograd”. Letopis Matice srpske. 154, 422: 1074—1076. Arhivirano iz originala 29. 01. 2020. g. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  5. ^ Stojković, Borivoje S. (maj—jun 1930). „Desanka Maksimović: Zeleni vitez, Beograd, 1930. Stojković, Borivoje S.”. Letopis Matice srpske. God. 104, knj. 324, sv. 2/3: 258—260. Arhivirano iz originala 29. 01. 2020. g. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  6. ^ Stojković, Borivoje S. (1936). Istorija srpskog pozorišta (1. izd.). Niš: "Grafika" Miće Stefanovića. Arhivirano iz originala 29. 01. 2020. g. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  7. ^ Stojković, Borivoje S. „Istorija srpskog pozorišta od srednjeg veka do modernog doba”. www.ludus-online.rs. Arhivirano iz originala 13. 08. 2020. g. Pristupljeno 29. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]