Bosanski prijatelj
„Bosanski prijatelj“ je bio prvi bosanskohercegovački časopis, koji je počeo izlaziti 1850. godine. Osnivač, urednik i za života gotovo jedini autor je bio fra Ivan Franjo Jukić. Objavljena su ukupno četiri broja, od kojih je prva tri pripremio Jukić a poslednji broj njegov učenik fra Antun Knežević.[1]
Časopis je nudio informacije iz istorije, geografije, etnografije, etnomedicine, narodnog stvaralaštva i kulturne djelatnosti istaknutih pojedinaca. Zastupao je i razne književne pravce i predstavljao svojevrsnu enciklopediju znanja i zabavnog sadržaja.[2] Od radova objavljenih u časopisu se izdvajaju: Ljetopis Katoličke crkve, Zemljodržavopisni pregled turskog carstva u Europi, Omer-paša i bosanski Turci i putopis Putovanje iz Sarajeva u Carigrad 1852. godine.[3]
Izdanja[uredi | uredi izvor]
Prvi broj Bosanskog prijatelja Jukić je završio 1850. u Varcar Vakufu (današnjem Mrkonjić Gradu), a štampao ga je Ljudevit Gaj iste godine u Zagrebu u svojoj štampariji i o svom trošku. Materijal za prvu svesku Jukić je prikupljao godinama ranije, jer je planirao osnivanje književnog društva „Kolo bosansko“ koje bi objavljivalo svoj časopis, ali do toga nije došlo.[3] Prvi broj je posvećen biskupu Josipu Štrosmajeru i imao je 140 strana.[1] U njemu se, između ostalog, autor žali na teškoće oko izdavanja časopisa i poziva na osnivanje književnog društva i prebacuje crkvenim i svetovnim vlastima što nemaju razumijevanja za ovakve ideje.[4]
Drugi broj je izašao u novembru 1851. i troškove štampanja je snosio sam Jukić. Ovaj broj je imao oko 200 strana[1] i bio je posvećen seraskeru Omer-paši Latasu. Samo dva mjeseca nakon objavljivanja ovog broja, Latas je Jukića uhapsio u Sarajevu i kasnije prebacio u carigradski zatvor i protjerao iz Bosne.[4]
Treći broj časopisa Jukić je sastavljao u izgnanstvu, uglavnom za vrijeme službe u Đakovu. Objavljen je tek 1861. (četiri godine nakon njegove smrti), a štampanje je omogućila Matica Ilirska.[4] Imao je 215 stranica.[1]
Četvrti broj je sastavio i izdao 1870. godine u Sisku fra Antun Knežević[1], koji je u Varcar Vakufu bio Jukićev učenik i kasnije blizak prijatelj i sledbenik.[4]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Ivan Lovrenović: Putovanje Ivana Frane Jukića, Zadužbina Petar Kočić, Banja Luka - Beograd. 2005. ISBN 978-99938-31-66-2.
- ^ „Bosanski prijatelj”. Pristupljeno 15. 3. 2010.
- ^ a b Ivo Pranjković: Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. april 2005), Vijenac br. 167, Matica hrvatska
- ^ a b v g „Fra Ivan Frano Jukić”. Arhivirano iz originala 30. 04. 2008. g. Pristupljeno 15. 3. 2010.