Pređi na sadržaj

Bohuslav Karlik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bohuslav Karlik
Lični podaci
Puno imeBohuslav Karlik
Datum rođenja(1908-11-25)25. novembar 1908.
Mesto rođenjaPrag, Austrougarska
Datum smrti29. septembar 1996.(1996-09-29) (87 god.)
Mesto smrtiPrag, Čehoslovačka
Državljanstvočehoslovačko
Sportske informacije
SportKajak i kanu
Godine aktivnosti1930— 1952

Bohuslav Karlik (češ. Bohuslav Karlík (Prag, 25. novembar 1908Prag, 29. septembar 1996) bio je čehoslovački kanuista koji se takmičio za reprezentaciju Čehoslovačke u drugoj polovini 30-ih do početka 50-ih godina prošlog veka. Osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Berlinu1, svetski prvak i srebrni na 1. Svetskom prvenstvu 1938., a bronzani na Svetskom prvenstvu 1950, a srebrni i bronzani na evropskim prvenstvima.

Sportska biografija[uredi | uredi izvor]

Prvi veliki uspeh na višem međunarodnom nivou ostvaren u 1933. kada je kao čehoslovački reprezentativac učestvovao na 1. Evropskom prvenstvu u Pragu u discilini kanua jednkleka C-1 na 1.000 metaraj, osvojio srebrnu medalju. Godinu dana kasnije je na 2. Evropskom prvenstvu u Kopenhagenu 1934. bio je treći u istoj disciplini.

Zahvaljujući nizu uspešnih takmičenja pozvan je u reprezentaciju za učešće na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu. Takmičio se u kanuu jednokleku na 1.000 metara u konkureciji kanuista iz još pet zemanja:Kanade, Nemačke, Austrije, SAD i Luksemburga. Od samog početka na čelo je izbio iskusni Kanađanin Frenk Amiot, višestruki prvak Kanade, koji je na kraju i pobedio. Borbu za drugo mesto vodili su Karlih i aktuelni evropski prvak Nemac Erih Košik. U finišu pobedio je Karlih osvojivši srebro sa prednošću od dve sekunde.

Kao osvajač srebrne olimpijske medalje Bohuslav Karlik još više je učvrstio mesto u reprezentaciji i nastavio da učestvuje u najvećim međunarodnim regatama. Tako je 1938. bio na 1. Svetskom prvenstvu u Vaksholmu] u Švedskoj, gde se dva puta popeo na pobedničko postolje u kanuu dvokleku (C-2) u paru, sa Jan Brzak-Feliksom dobio je srebrnu medalju na 1.000 metara a zlatnu na 10.000 metara. Zbog početka Drugog svetskog rata je bio prisiljen da prekine svoju sportsku karijeru.

Nakon rata, Karlik se vratio u takmičarki sport i još nekoliko godina takmičio se na najvišem nivou. Konkretno, 1949. učestvuje na 1. Svetskom prvenstvu na divljim vodama u Ženevi, osvojio je u spustu srebrnu medalju u ekipnoj konkurencijicju kanua jednokleka. Sledeće sezone na 3. Svetskom prvenstvu na mirnim vodama u Kopenhagenu u paru sa Oldrihom Lomeckim osvaja bronzanu medalju u kanuu dvokleku na udaljenosti od 10.000 metara. Uspešno se plasirao u reprezentaciju za Olimpijske igre 1952. u Helsinkiju, gde u paru s Lomeckim na 10.000 metara osvaja šesto meto i ostaje bez medalje.[1]Na ovim Igrama Karlik je bio najstariji učesnik u kajakaškim takmičenjima sa 43 godine i 245 dana.[2]

Posle prestanka profesionalne karijere, Karlik je nastavio da redovno učestvuje na raznim amaterskim i veteranskim regatama. Konkretno, u 1955. udružio sa svojim dugogodišnjim partnerom Jan Brzak-Feliksom i za 20 sati su prešli stazu od 190 km rekom Vltavom od Čeških Budjejovica do Praga.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rezultati finala C-2 na 10.000 m na LOI 1952. sports-reference”. Arhivirano iz originala 18. 04. 2020. g. Pristupljeno 30. 09. 2017. 
  2. ^ „Kajak i kanu na LOI 1952. sports-reference”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2008. g. Pristupljeno 30. 09. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]