Bugarsko-srpski ugovor (1904)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bugarsko-srpski ugovor (1904) je tajni savezni ugovor između Kneževine Bugarske i Kraljevine Srbije od 30. marta 1904. godine, koji praktično nije stupio na snagu, zbog neslaganja dveju država po makedonskom pitanju i protivljenje Austrougarske.

Međunarodni uslovi koji vode do ugovora[uredi | uredi izvor]

U januaru 1904. japanska flota je napala rusku pomorsku bazu u Port Arturu. Rat koji je usledio na Dalekom istoku skrenuo je pažnju i resurse Ruske imperije sa Balkana i ostavio njene tradicionalne štićenike u Bugarskoj i Srbiji podložnim napadima druge velike regionalne sile, Austrougarske. Osećajući se ugroženo, države su tražile zbližavanje jednih sa drugima. Za srpsku stranu važno je razumevanje sa Bugarima, zbog neizvesne međunarodne situacije posle Majskog prevrata. Ništa manje važan motiv je i gušenje Ilindansko-preobraženjskog ustanka u jesen prethodne godine. U nemogućnosti da pomogne ustanicima zbog svoje diplomatske izolacije, vlada Rača Petrova je nastojala da pridobije podršku Beograda za reforme u korist hrišćana u evropskim posedima Osmanskog carstva. [1]

Dogovori[uredi | uredi izvor]

U pregovorima koji su u srpskoj prestonici počeli početkom februara, bugarski predstavnici Dimitar Rizov (u to vreme diplomatski agent Kneževine Bugarske u Crnoj Gori) i Hristofor Hesapčijev (agent u Srbiji) bezuspešno su pokušali da pridobiju srpske vlasti, za autonomiju Makedonije i Kosova pod vođstvom hrišćanskog namesnika. Po rečima Bugara, Srbi pokušavaju da dobiju saglasnost Bugara za podelu Makedonije, a da Srbiji pripadnu njen severni deo, sa Skopljem. [1]

Uostalom, ugovor koji su krajem marta potpisali Rizov i Hesapčijev, na bugarskoj strani, i premijer Sava Grujić i ministar spoljnih poslova Nikola Pašić, na srpskoj, sadrži klauzulu u kojoj se obe zemlje obavezuju da će se držati Mircštegske reforme u Solunu, Bitolju i na Kosovu, kao i sličnih reformi u Jedrenskom vilajetu. U principu je dogovorena međusobna zaštita teritorijalnog integriteta i nezavisnosti Bugarske i Srbije, kao i integriteta pomenutih vilajeta. [1]

Uz tajni vojni savez zaključen je i otvoreni ugovor koji predviđa stvaranje bugarsko-srpske carinske unije. [1] [2]

Uprkos ratifikaciji ugovora, klauzule o odbrambenom savezu nisu stupile na snagu jer nisu bile podržane vojnom konvencijom. [1] Trgovinske klauzule su ostvarene 1905. godine u bugarsko-srpskom sporazumu o carinskoj uniji, ali je poništen pod pritiskom Austrougarske. [2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Statelova, Elena i dr. Istoriя na Bъlgariя. Tom 3. Sofiя, Izdatelska kъщa „Anubis“. . 1999. str. 184—185. ISBN 954-426-206-7.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  2. ^ a b Enciklopediя „Bъlgariя“. Tom 1. Sofiя, Izdatelstvo na BAN, 1978, str. 488-489