Bugarštica

Bugarštice su stare narodne pjesme dugog stiha i postojale su prije deseteračkih pjesama. Naziv za ove pjesme, nastao je vjerovatno iz bugarskog folklora. Najčešći stih im je petnaesterac ili šesnaesterac sa odmorom (cezurom) poslije sedmog, odnosno osmog sloga. Postoje kraći, ali i duži stihovi, od dvanaest do dvadeset. Stih bugarštica je sastavljen, po pravilu, od troheja ili spoja troheja sa daktilima. Vjerovatno su sve bugarštice imale pripjev, poslije svakog drugog stiha i najčešće je šestosložen. Funkcija mu se ograničava na muzičku pratnju, obezbjeđivanje predaha pjevaču, ali i na proširivanje ekspresije vodećeg saopštenja, centralne sintagme ili glavne riječi iz prethodna dva stiha.

Starost i oslikavanje srednjovjekovne stvarnosti

Ove pjesme spadaju među najstarije sačuvane pjesme epskog narodnog pjesništva kod južnih Slovena. Kroz njih se oslikavaju istorijska lica i događaji u XIV i XV vijeku. Vjernije od mlađih deseteračkih (guslarskih) pjesama, bugarštice prenose sliku srednjovjekovnog vlastelinskog života i običaja toga doba. Tekstovi koji su zapisani u Boki kotorskoj prate okršaje Peraštana i Kotorana s Turcima. Nisu im strani: Knez Lazar, knjeginja Milica, Miloš Kobilović, Đurađ i Jerina Branković, despot Vuk i bojevi na Kosovu (1389. i 1448). Iz njih izviruje duh feudalnih običaja i običajnog prava (prepoznatljivog i u pisanim dokumentima, kao što je Dušanov zakonik).

Ilirski jezik

Bugarštice su suština dubrovačke i bokokotorske književnost, na osnovu kojih potiče ilirski jezik. U svojim reakcijama na povratku, u bugarskim zemljama počela je katolička propaganda.

Zapisivanje

Ove pjesme su najviše zapisivali ljudi sa jadranskog primorja: Dubrovnik, Hvar, Boka kotorska. Najpoznatiji od zapisivača je bio pjesnik i plemić iz Starigrada (Hvar) Petar Hektorović (1487 – 1527). Međutim, mnogi su sakupljači povrijedili tekstove pjesama koje su zapisivali. Bugarštice je između ostalih proučavao i Valtazar Bogišić (1834 – 1908). Sakupio je mnoštvo pjesama i objavio zbornik, ali kao i svi ljudi svoga vremena smatrao da su bugarštice idejno i estetski preživjele, za razliku od boračkih deseteraca pjevanih uz gusle. Ovaj njegov stav je kasnije kritikovan i bilo je pokušaja da se rehabilituju vrijednosti „dugih pjesama“, koje je XIX vijek eliminisao. Ukazivano je na ljepote pojedinih bugarštica i na pojedine misaone detalje – kojima se ne može pohvaliti deseteračka epika. Tako, tiha i staložena bugarštica sa Hvara „Marko Kraljević i brajan mu Andrijaš“ ima naglašen misaoni okvir, dajući trajne istine o životu i poetski definišući ljubav, ljepotu, tugu, plahovitost, moć i nemoć ljudskih karaktera. U ovoj pjesmi osnovni pjesnikovi problemi su – univerzalnog značaja. Neosporno je da i veliki broj drugih bugarštica nudi primjere trajne umjetnosti.

Vidi još

• Srpske epske narodne pjesme
• Opsada Šapca (1476)

Literatura:

1. Vladan Nedić: „O usmenom pjesništvu“, Beograd 1976, SKZ, knj. 462, str.12;
2. Nenad Ljubinković: „Narodne pjesme dugoga stiha“ – Književna istorija, br. 19, Beograd, 1973, str. 477;
3. Valtazar Bogišić: „Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa“, Beograd, 1978;
4. Aleksandar Mladenović: „Jezik Petra Hektorovića“, Novi Sad, 1968;
5. Dr. Novak Kilibarda: „O bugaršticama“ (predgovor izdanju „Bugarštice“) Rad, Beograd, 1979.