Pređi na sadržaj

Bjaliniči

Koordinate: 53° 59′ 44″ S; 29° 42′ 34″ I / 53.99558° S; 29.70958° I / 53.99558; 29.70958
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bjaliniči
Бялы́нічы; Белы́ничи
Bjalinički lokalni muzej
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Belorusija
Oblast Mogiljovska oblast
RejonBjalinički rejon
Osnovanprvi pomen tokom XVI veka
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2012.10.639 (procena)
Geografske karakteristike
Koordinate53° 59′ 44″ S; 29° 42′ 34″ I / 53.99558° S; 29.70958° I / 53.99558; 29.70958
Vremenska zonaUTC+3
Bjaliniči na karti Belorusije
Bjaliniči
Bjaliniči
Bjaliniči na karti Belorusije
Poštanski broj213051
Pozivni broj+375 2232
Registarska oznaka6
Veb-sajt
Varošica Bjaliniči

Bjaliniči ili Bjeliniči (blr. Бялы́нічы; rus. Белы́ничи) je naseljeno mesto sa administrativnim statusom varošice (городской посёлок) u istočnom delu Republike Belorusije. Administrativno pripada Bjaliničkom rejonu (čiji je ujedno i administrativni centar) Mogiljovske oblasti.

Prema proceni iz 2012. u naselju je živelo 10.639 stanovnika.

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Bjaliniči se nalaze na obalama reke Drut na oko 36 km zapadno od administrativnog centra rejona grada Mogiljova.

Kroz grad prolazi autoput koji povezuje Mogiljov sa Minskom.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Naselje Bjaliniči se prvi put spominje u litvanskim arhivama iz XVI veka kao selo Oršanskog okruga Vitebskog vojvodstva i feudalni posed atamana Lava Sapege. Prema legendi naselje su osnovali potomci izvesnog slovena Bjelina pa otuda i naziv Bjaliniči („Bjalinovi sinovi“). Prema drugoj legendi ime naselja koje je osnovano 1240. potiče u znak sećanja na čudesnu svetlost kojom je zračila čudotvorna ikona Majke Božije (Bjaliniči - „Bele noći“) koju su u tu oblast doneli kijevski monasi.

Naselje je tokom XVII veka bilo važan katolički verski centar, a u katoličkom manastiru je od 1624. do 1653. postojala živa štamparska delatnost.

Bjaliniči dobijaju Magdeburško pravo i postaju slobodan trgovački grad 4. oktobra 1634. godine.

Godine 1772. Bjaliniči ulaze u sastav Ruske Imperije i postaju deo Mogiljovskog okruga. Prema poidacima iz 1785. u naselju je u to vreme živeo 831 stanovnik u 108 domaćinstava.

Naselje je intenzivnije počelo da se razvija početkom XX veka. Biblioteka je osnovana 1909. godine. Bjalinički rejon je osnovan 17. jula 1924. i u to vreme u anselju su osnovane prve kolhozne zajednice. Godine 1927. osnovana je lokalna meteorološka stanica, a već sledeće godine naselje je dobilo i električnu energiju.

Bjaliniči su 27. septembra 1938. administrativno uređeni kao varošica (rus. городской посёлок).

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Prema proceni, u naselju je 2012. živelo 10.639 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1979. 1989. 1999. 2009. 2012.
8.073[1] 10.625[1] 10.625[1] 10.688[1] 10.639[1]

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Bjaliniči su poznati po mlečnoj industriji, a naročito po proizvodnji kvalitetnih sireva.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g d „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]