Vasilij Perov
Vasilij Perov | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Puno ime | Vasilij Gregorevič Surikov |
Datum rođenja | 2. januar 1834. |
Mesto rođenja | Toboljsk, Ruska imperija |
Datum smrti | 26. maj 1882.48 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, Ruska imperija |
Umetnički rad | |
Polje | Realizam |
Najvažnija dela | Lovci na odmoru Portret Fjodora Dostojevskog |
Vasilij Grigorevič Perov (rus. Васи́лий Григо́рьевич Перо́в; 2. januar 1834 – 10. jun 1882) bio je ruski slikar, ključna ličnost ruskog realizma i jedan od osnivača Peredvižnika.[1]
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4e/Wassilij_Grigorjewitsch_Perow_004.jpg/220px-Wassilij_Grigorjewitsch_Perow_004.jpg)
Perov je rođen 2. januara 1834. (21. decembra 1833. po starom stilu) u Tobolsku, Tobolska gubernija, Rusko carstvo, kao Vasilij Grigorevič Vasiljev (Vasilij Grigorьevič Vasilьev). Perov je bio vanbračni sin lokalnog prokuratora barona, barona Gregora Gustava Fridriha fon Krudenera, koji je pripadao nemačkoj i baltičkoj nemačkoj plemićkoj porodici, koja je pripadala Uradelu, i Akuline Ivanove, rođene Tobolska. Iako su se roditelji venčali ubrzo nakon njegovog rođenja, nije bilo zakonskog načina da nasledi očevo ime i baronsku titulu, pa je on upisan pod prezimenom svog kuma — Vasiljev. Kasnije je promenio prezime u Perov — nadimak koji mu je dao učitelj koji ga je kao dete naučio kaligrafiji.[2]
Nakon završenog kursa u Arzamaskom okrugu, Perov je prebačen u umetničku školu Aleksandra Stupina koja se takođe nalazila u Arzamasu. Godine 1853. Perov je primljen u Moskovsku školu za slikarstvo, vajanje i arhitekturu u Moskvi, gde je učio od nekoliko renomiranih umetnika.[3] Godine 1856. Perov je nagrađen malom srebrnom medaljom, uručenom od strane Imperijalne akademije umetnosti za skicu dečakove glave. Kasnije mu je Akademija dodelila mnoge druge nagrade: 1857. veliku srebrnu medalju za Istražnog komesara seoske policije, manju zlatnu medalju za Scenu na grobu 1861. veliku zlatnu medalju za Besedu na selu.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/07/Perov_Paris_balagan.jpg/220px-Perov_Paris_balagan.jpg)
Perov je preminuo 10. juna (29. maja OS) 1882. godine u selu Kuzminki, sadašnji okrug Kuzminki u Moskvi) od tuberkuloze, a sahranjen je na Donskom groblju.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Autoportret (1851)
-
Autoportret (1870)
-
Paris Ragman (1864)
-
Aleksandar Ostrovski (1871)
-
Fjodor Dostojevski (1872)
-
Starac (1868)
-
Scena na železnici (1868)
-
Lovac na ptice (1870)
-
Deca koja spavaju (1870)
-
Uskršnja povorka
-
Guvernanta stiže u kuću trgovca
-
Pugačovljeva presuda (1879)
-
Nikita Pustosviat. Spor o ispovedanju vere (1881)
-
Ispijanje čaja u Mitiščiju, blizu Moskve.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „vasily-perov”. www.visual-arts-cork.com. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ Perov, Vasily Grigorievich in the Russian Biographical Dictionary in 25 Volumes. Saint Petersburg, 1896—1918.
- ^ „biography/Vasily-G-Perov”. www.britannica.com. Pristupljeno 2. 1. 2016.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Vasilij Perov, Olgina galerija
- Vasilij Perov, Galeriji Tanais Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. maj 2022)