Pređi na sadržaj

Vasko Lipovac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasko Lipovac
Lipovac sa svojim skulpturama
Lični podaci
Datum rođenja14. jun 1931.
Mesto rođenjaKotor, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti4. jul 2006.(2006-07-04) (74/75 god.)
Mesto smrtiSplit, Hrvatska
Umetnički rad
Poljevajarstvo, grafika, dizajn, ilustracija, scenografija

Vasko Lipovac (Kotor, 14. jun 1931 — Split, 4. jul 2006) hrvatski je slikar, vajar, grafičar, dizajner, ilustrator i scenograf poreklom iz Crne Gore.

Ostao je zapamćen po svojoj minimalističkoj figuraciji i upotrebi intenzivne, nemodulovane i često disonantne palete. Sa izuzetkom njegovog ranog umetničkog perioda (geometrijska apstrakcija), do kraja likovnog stvaranja ostao je odan figuraciji. Radio je u raznim tehnikama i podjednako vešto koristi visoko polirani metal, drvo, emajl, terakotu ili poliester, za izradu svojih skulptura, reljefa i instalacija.

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Kotoru 14. juna 1931. u kome je proveo detinjstvo i završio osnovno školovanje. Diplomirao je na Akademiji primenjenih umetnosti u Zagrebu 1955. godine, i iste godine postao saradnik majstorske radionice Krsto Hegedušića, u kojoj je stvarao sve do 1959. godine.

Poreklom iz Kotora, Lipovac je došao u Split sa 36 godina i ovom gradu prepoznao sredinu u kojem može živeti i izgraditi sopstveni svet. U Split je došao 1967. godine i u njemu je živeo i stvarao do svoje smrti, ali se često vraćao i u rodni Kotor.

Njegova poslednja veća izložba, „More, sport, Erotika, Tri puta Lipovac“, postavljena je u umetničkoj galeriji u Splitu u maju 2006. godine, samo nekoliko nedelja pre njegove smrti.

Preminuo je 4. jula 2006. u Splitu, u 74 godini života.

Atelje Vaska Lipovca, koji funkcioniše kao depo. Porodica Lipovac, je u njemu 2008. osnovala Udruženje VAL, koje brine o radovima Vaska Lipovca i ujedno ih približava javnosti kroz izložbe, otvorena vrata i obrazovne programe za decu.[1]

Likovno stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Likovno stvaralaštvo Vaska Lipovaca svrstava se u red najpoznatijih hrvatskih umetnika po motivima mornara i brodova, i ciklusa skulptura „Biciklisti“. Umetnost Vaska Lipovca - slikara, vajara, grafičara, dizajnera, ilustratora i scenografa je umetnost Mediterana, sa muškarcem u centru, dobro je prepoznatljivosti „rukopis“, prihvaćenog istovremeno od umetničke kritike i šire publike, prihvaćenog umetnika.

Kao priznati umetnik, Vasko Lipovac je bio postmodernista čije su slike i skulpture, kao i scenografija, lutke i druga dela, uvek prepoznatljive po izrazito mediteranskoj atmosferi, punoj boje i izuzetnog humora.

A stalnim istraživanjem materijala i forme, u gotovo 40 godina plodnog rada na Mediteranu, ovaj topli i vedri svet Vaska Lipovaca je neprestano u procvatu i rastu.

Lipovčeve skulpture i instalacije u otvorenom prostoru
Crveni cvet (skulptura)
Perle (instalacija)

Scenografija i lutkarstvo[uredi | uredi izvor]

Od sredine 1980-tih Lipovac je izveo nekoliko vrlo uspešnih „izleta” u scensku umetnost (scenografiju, lutkarstvo, kostimografiju), što je rezultovalo osvajanjem prestižne nagrade na manifestaciji „Marulovi dani 1991”. za scenografiju u predstavi Muka spasitelja našega.[2][3]

Njegovi umetnički radovi u scensku umetnost uključuju sledeće scenografije, kostime i lutke:

Sezona Scensko delo Mesto izvođenja Lipovčeve scenske kreacija
1984/85 Homer, L. Paljetak, Odisejeva putovanja Lutkarsko pozorište „Pionir”, Split Lutke i scenografija
1985/86 Klod Debisi, Kutija igračaka
M. Ravel, Daphnis et Chloé		 Hrvatsko narodno kazalište u Splitu Scenografija i kostimografija
1990. M. Vetranović, Kako bratja prodaje Jozefa Dubrovački ljetni festival Scenografija
1991. Muke našeg Spasitelja „Marulovi dani”, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu Scenografija
2001. I. Tijardović, Mala Florami Hrvatsko narodno kazalište u Splitu Scenografija
2001. Servantes, Don Kihot Gradsko kazalište mladih Split Scenografija

Opremanje knjiga[uredi | uredi izvor]

Vasko Lipovacadio je radio i ilustracije za nekoliko knjiga, od kojih su značajnije:

  • P. Zlatar, Otključani globus. Zagreb, 1982. godine.
  • J. Fiamengo, Dolazak na hleb. Zagreb, 1998. godine.

Popularna umetnost[uredi | uredi izvor]

U popularnoj kulturi stvaralštvo Vaska Lipovca poslužilo je kao inspiracija u sledećim delima:

  • Brod u boci (1971) - knjiga poezije Arsena Dedića inspirisana je Lipovčevom slikom mornara koji brod drži u boci.
  • Tako lijepa (2004) - pesma s albuma „Male Stvari” hip-hop grupe Elemental.
  • Tipkovnice u Zrak (2004) - pesma rap grupe Dječaci.
  • Astrolab za Vaska Lipovca (2011) - pesma Jakše Fiamengo
  • Biciklisti (2018) - kratki animirani film Veljka Popovića

Galerija[uredi | uredi izvor]

  • Marko Marulić (2006), Vukovar
    Marko Marulić (2006), Vukovar
  • Kralj (1978), Hotel Prezident, Dubrovnik
    Kralj (1978), Hotel Prezident, Dubrovnik
  • Slika/instalacija (2006)
    Slika/instalacija (2006)
  • Crtež (2003)
    Crtež (2003)

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1968. — 5. Plavi salon, Otkup u Zadru, Nagrada Cetinjskog salona, Cetinje
  • 1969. — Nagrada za zimskom salonu 1969., Herceg Novi
  • 1970. — Godišnja nagrada narodnooslobodilačkog pokreta „Slobodna Dalmacija”, Split
  • 1971. — Nagrada za vajarstvo 6. zagrebačkog salona, Zagreb
  • 1971. — Nagrada za skulpturu 3. splitskog salona, Split
  • 1972. — Nagrada za otkup Večernjeg lista 7. Zagrebačka izložba jugoslovenske grafike, Zagreb
  • 1972. — Nagrada za otkup 7. Zagrebačka izložba jugoslovenske grafike, Zagreb
  • 1972. — Nagrada za otkup na 1. bijenalu savremene hrvatske grafičke umjetnosti, Split
  • 1975. — Priznanje na 2. Jugoslovensko bijenale male plastike, Murska Sobota
  • 1975. — Nagrada za skulpturu 1975. 7. salona Split, Split
  • 1978. — Nagrada Grigor Knight za ilustraciju, Zagreb,
  • 1978. — Nagrada za kiparstvo, 7. Mediteransko bijenale, Aleksandrija
  • 1979. — Nagrada grada Splita, Split
  • 1981. — Nagrada za iskupljenje, Jugoslovenski bijeni mali plastični materijal, Murska Sobota
  • 1986. — Nagrada Ernanuela Vidovića splitskog salona, Split
  • 1986. — Svečana ceremonija otvaranja Sedmog jugoslovenskog bijenala male plastike, Murska Sobota
  • 1988. — Nagrada za otkup 14. Izložbe crteža u Zagrebu, Zagreb
  • 1993. — Otkupna nagrada za spomenik kralju Petru Krešimiru, Šibenik
  • 1995. — Prva nagrada za spomenik Draženu Petroviću, Zagreb
  • 1996. — Nagrada Splitski salon, Split
  • 1997. — Nagrada hrvatskog festivala akvarela, Zagreb
  • 1998. — 2. memorijalna nagrada „Marka Marulić”, Zagreb
  • 2003. — Nagrada za grafičko bijenale, Split
  • 2003. — Velika nagrada 3. Hrvatskog trogodišnjeg akvarela, Karlovac
  • 2006. — Nagrada za životno delo, Slobodna Dalmacija, Split

Njemu u čast Sveučilišna galerija Vasko Lipovac nosi njegovo ime.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Erceg Eremut, Antonija. „Gdje je ostavština umjetnika Mediterana?”. vizkultura.hr. Pristupljeno 16. 4. 2020. 
  2. ^ „LIPOVAC, Vasko (Vasilije)”. Hrvatski biografski leksikon (na jeziku: Croatian). Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2013. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  3. ^ „Marulovi dani 1991”. Pristupljeno 17. 4. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Razgovori
  • K. Prijatelj: Monumentalni sažeci. Ibid., 40(1983) 16. VII, str. 4.
  • T. Maroević: Žanrovsko kiparstvo. Danas, 5(1986) 209, str. 39–40.
  • I. Šimat Banov: Toplina malog svijeta. Slobodna Dalmacija, 43(1986) 13. II, str. 10.
  • R. Tomić: Emotivno prizivanje lica. Ibid., 11. XII, str. 13.
  • T. Maroević: Patina visokog sjaja. Danas, 7(1988) 308, str. 41.
  • G. Gamulin: Točka izmirenja za Vaska Lipovca. 15 dana, 32(1989) 7, str. 14–17.
  • C. Fisković: Zvučni doživljaj Sredozemlja. Slobodna Dalmacija, 48(1990) 11. VII, str. 15.
  • J. Depolo: Biti slikar o ratnom Dubrovniku. Dubrovnik, 4(1993) 3, str. 189–192.
  • S. Križić-Roban: Biciklom kroz život. Vijenac, 3(1995) 47, str. 16.
  • S. Vidulić: Trodimenzionalne slike. Slobodna Dalmacija, 56(1998) 12. VIII, str. 21.
  • B. Majstorović: Vasko Lipovac. Kontura, 9(1999) 60, str. 69.
  • N. Šegota: Bokeljski pop-artist. Novi list, 54(2000) 18. VI, Pr., str. 4–5.
  • M. Baričević: Dodir igre u opusu umjetnika. Ibid., 55(2001) 19. VIII, Pr., str. 4–5.
  • I. Šimat Banov: Vasko Lipovac (monografija s potpunijim popisom lit.). Zagreb 2001.
  • Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002.
  • M. Baričević: More kao usud, život i slika. Novi list, 58(2005) 8. V, Pr., str. 7.
  • I. Rončević: Sinteza. Kontura, 15(2005) 85, str. 91.
  • I. Šimat Banov: Čisti oblik prirode. Slobodna Dalmacija, 62(2005) 30. IV, Pr., str. 25.
Nekrolozi
  • V. Božanić Serdar, Novi list, 59(2006) 6. VII, str. 17.
  • D. Glavan, Jutarnji list, 9(2006) 5. VII, str. 39.
  • M. Jurković, Vjesnik, 67(2006) 6. VII, str. 41.
  • T. Maroević, Vijenac, 14(2006) 323/325, str. 16.
  • I. Šimat Banov, Ibid. — S. Vidulić, Slobodna Dalmacija, 63(2006) 6. VII, str. 18.
  • M. Vuković: Od Marulića u Vukovaru do izložbe u Splitu. Hrvatsko slovo, 12(2006) 580, str. 26.
  • L. Magaš: Grafičke igre Vaska Lipovca. Grafika, 5(2008) 16/17, str. 28–31.
  • Vasko Lipovac – erotika. Zagreb 2008.
  • I. Brešan: U Splitu niče Plavo stablo. Slobodna Dalmacija, 68(2011) 9. VI, str. 40.
  • I. Šimat Banov: Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas. Zagreb 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Vasko Lipovac na Vikimedijinoj ostavi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Васко_Липовац&oldid=27509036”