Veruša je naselje na pola starog puta između Podgorice i Kolašina. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1216 metara. U starim izvorima za Verušu se zna da je bila pašnjak plemena Bratonožići, o čemu svjedoče i stihovi iz pjesme Vidosave, sestre Peja Stanojeva: O, Verušo gubikozija dušo... Od starosjedilačkih porodica Verušu su nastanjivali i imali posjede na njoj: Vešovići, Zečevići,Orovići, Miloševići i Lašići — vasojevićke porodice, Sekulovići, Đukići, Čađenovići i Darmanovići- Bratonožići, zatim Marovići, Milačići — Kuči. Sačuvani su tragovi starog stanovništva Macura u vidu groblja i tumula raspoređenih na više lokacija. Toponim Veruša je inače srpskog porijekla i istovremeno je staro srpsko žensko ime. Tokom rimskog upravljanja ovim oblastima dolinom Veruše prolazio je trgovački put od Dubrovniku preko Duklje i Širokara do Peći čiji ostaci i danas postoje u narodu poznati kao rimska džada. U administrativnoj podjeli pripadala je rimskoj provinciji Diokletiji. Po uspostavljanju prvih srpskih plemenskih uprava ovaj potkomovski kraj dolazi pod upravu bratonoških vojvoda i ostaje pod njihovom kontrolom sve do pada poslednje srpske srednjovjekovne države. Nakon toga kontrolu nad ovim krajem preuzimaju skadarski paše. U popisima stanovništva iz 15. vijeka pominje se Hasan Marinit kao spahija ovog timara. Veruša se 1650. godine nalazi u oblasti vojvodstva bratonoško brdskog vojvode arhimandrita Nožickog Peja Stanojeva Baljevića. U naselju se većina stanovništva bavi poljoprivredom. U letnjim mesecima na Veruši je mnogo više stanovnika, vikendaša. Oni dolaze u svoje kuće radi odmora, rekreacije ali i eksploatacije bogatih prirodnih resursa.
U Veruši postoje dvije pilane.
Veruša je poznata po dječjem odmaralištu dečjeg saveza iz Podgorice. Odmaralište radi i zimi i ljeti u nekoliko smjena.
Kada je noćni provod u pitanju, samo u toku sezone rada odmarališta organizuju se igranke.
U naselju Veruša živi 70 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (46,6 kod muškaraca i 37,4 kod žena). U naselju ima 22 domaćinstva, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 3,95.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2003. godine).
^Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176.
^Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN978-86-84433-00-0.
^Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488.