Video-klip

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slikovna ilustracija video-klipa

Video-klip (engl. video clip) ili samo klip (clip), kratkotrajna je umetnička sekvenca kadrova. Video klipovi se najčešće koriste za oglašavanje robe i usluga i za vizuelnu pratnju audio kompozicija na televiziji. Umetnost snimanja i uređivanja video-klipova izdvaja se kao zasebna kratka podvrsta filma. Klipovi obično imaju više „frakcijsku” instalaciju, u poređenju sa kratkim filmovima, i češće koriste specijalne efekte.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Detaljna ikona za video, npr. da biste povezali video sadržaj na veb lokaciji

Muzički video-klip je namenjen da vizuelno ilustruje pesmu ili muzičku kompoziciju. Video-snimci se uglavnom koriste za prikazivanje na televiziji ili na internetu. Takođe, snimci iz klipova često prate izvođenje pesme na koncertima. Koriste se za promociju albuma ili jednog na televiziji.

Prvi video klipovi u formatu kratkih filmova za muziku pojavili su se početkom 20. veka, ali su dobili pravi razvoj šezdesetih godina na Bi-Bi-Siju. Sa širenjem televizije, klipovi su postali važan deo promocije umetnika. Ranije su obožavaoci mogli da vide svoje idole uglavnom na koncertima i fotografijama, ali sada je postalo jednako važno da pop izvođači prave kvalitetne i originalne video-klipove, kao i da nastupaju uživo. Najznačajniji događaj u istoriji muzičkog spota bio je nastup 1979. godine na MTV kanalu, koji je učvrstio modernu kulturu video-klipa.

Muzičke spotove popularnih izvođača snimaju profesionalni reditelji. Individualni klipovi zavisno o budžetu mogu premašiti i nekoliko miliona dolara. U skupim klipovima uključeni su profesionalni glumci, specijalni efekti, kompjuterska grafika. Istovremeno, postoje i muzički spotovi kao koncertni spot (profesionalno snimanje koncertnog dela koji se koristi za promociju na televiziji) i animirani spot u kojem se animirani video-snimak nadovezuje na muziku.

Film[uredi | uredi izvor]

Video-klipovi, kao umetnička forma, nastali su iz celokupne kinematografije sedamdesetih godina prošlog veka, koja je tražila nove forme mjuzikla i živopisniju prezentaciju muzičkog materijala. U takvim filmovima, režiseri su koristili tehnike komponovanja video sekvence na osnovu pesme, koristeći scene i efekte koji nisu direktno povezani sa trenutnom radnjom.

Filmski video-klipovi (nezavisne filmske epizode) s ovim video dizajnom su kasnije korišteni kao odvojeni završeni radovi. I u ovom obliku su emitovani na televiziji i pušteni na video nosače.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dilvort, Dajana (30. 8. 2006). „AOL joins online video battle”. DMNews. Arhivirano iz originala 13. 03. 2007. g. Pristupljeno 2. 3. 2007.  (jezik: engleski)
  • Džej Dedman, Džošua Pol. Videoblogging, John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-03788-1. (jezik: engleski)
  • Majkl Verdi, Rajn Hodson, Dajana Vejnand, Širli Krejg. Secrets of Videoblogging, Peachpit Press. ISBN 978-0-321-42917-9. (jezik: engleski)
  • Stefani Kotrel Brajant. Videoblogging For Dummies, For Dummies. ISBN 978-0-471-97177-1. (jezik: engleski)
  • Lajonel Feliks, Dejmijen Stolars. Hands-On Guide to Video Blogging and Podcasting: Emerging Media Tools for Business Communication, Focal Press. ISBN 978-0-240-80831-4. (jezik: engleski)
  • Andersen, T. B. i Beri, D. M. (2006). Conservatives 2.0. Minerva. Norveška. br. 8, 2006, str. 92—95 (jezik: engleski)
  • Dženi Bur, Web Video: Making It Great, Getting Noticed, Peachpit Press. 2009. ISBN 978-0-321-55296-9. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]