Википедија:NTG priručnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

NTG je skraćenica (akronim) za Neutralna tačka gledišta, koja spada u zvanična pravila Vikipedije.

Svako ima neko stajalište. Mada može biti da 99% sveta vidi stvari isto kao i vi, vaše gledište je i dalje samo jedno od mnogih koja se mogu razumno držati. Na primer, šta to znači biti liberal? Neki tvrde da ovaj politički stav znači da vlada treba aktivno da radi na očuvanju jednakosti, dok drugi tvrde sasvim suprotno, da liberali teže da uvećaju mogućnosti pojedinca i umanje vladu. Može li razuman članak o liberalizmu da prizna takva uverenja? Može, a ovaj priručnik će vam reći kako.

Prva stvar: Dogovaranje neutralnosti sa drugima[uredi | uredi izvor]

Prvi element pri dogovoru o problemima pristranosti sa drugima je da priznate da imate tačku gledišta, i da odredite odakle potiče. „Tako veruju svi koje poznajem“ je dobro za početak. Međutim, kada pišete članak u saradnji sa nekim ko veruje drugačije, često je važno imati i neke dokaze pri ruci. ovo ne znači samo dokaze za vaš pogled nego i dokaze o tome koliko još osoba deli vaše stavove i ko su te osobe. Ovakvi podaci omogućuju piscima i učesnicima u raspravi da donesu praktične odluke. To uključuje i da li neko gledište zaslužuje da bude prvo navedeno, da li neka dva zaslužuju podjednak tretman, da li gledišta možda spadaju u odvojene članke i ako je tako, koje bi naslove ti članci trebalo da imaju.

Posedovanje reči[uredi | uredi izvor]

Uobičajen izvor tvrdoglavosti u raspravama o NTG je verovanje da neka grupa „poseduje“ reč i da ima isključivo ovlašćenje da je definiše:

„Reč liberalizam su skovali politički filozofi. Politički filozofi su stručnjaci za liberalizam i nijedan od danas živih ne veruje da je liberalizam isto što i libertarijanizam.“

Zapravo, mnoge reči imaju više značenja. To ne obuhvata samo slučaj da jedna osoba „liberalno“ nekada koristi kada priča o političkom pokretu a nekad za neograničenu upotrebu nekog sastojka u receptu. Nekada to znači da razne osobe podrazumevaju razne stvari kada kažu istu reč.

Činjenica da se desno orijentisana nacionalistička partija u Rusiji zove Liberalno-demokratska partija Rusije nije pokrivena ni jednim smislom reči u rečniku. Nisu ni gledišta prvobitnih Liberala, koji su se protivili kleru i merkantilizmu. Međutim, u enciklopediji ideje u koje mnogo ljudi veruje ili je verovalo zaslužuje ne samo pominjanje nego i pošten tretman. Mnogi od ovih problema se mogu rešiti onim što nazivamo višeznačna odrednica.

Istovremeno, činjenica da se vi ne slažete sa time kako je neka reč definisana ili se koristi, ne podrazumeva odmah i da postoji NTG problem. Takođe morate osigurati, korišćenjem odgovarajućeg navođenja i pripisivanja, da su vaše tvrdnje o alternativnim upotrebama istovremeno i bitne i proverljive.

Pripisivanje i navođenje[uredi | uredi izvor]

Pripisivanje određuje ko stoji iza neke tvrdnje. U ovom primeru:

„Sudeći po većini Australijanaca, Bitlsi su najbolja rok muzička grupa ikada [Rokenrol Anketa 1998.] (Rock and Roll Survey)“

rečenica „većini Australijanaca“ pripisuje tvrdnju da su Bitlsi najbolja grupa ikada.

Navođenje kazuje čitaocima gde mogu da provere da je pripisivanje tačno. Podvučeni deo gore je navođenje.

Ako koristite uopšteno pripisivanje, („Kritičari kažu...“), koristite ga pažljivo. Ovo nazivamo neodređenim tvrdnjama, zato što zbog njih tvrdnje mogu da izgledaju manje neodređenje ili manje sporne nego što zapravo jesu. U principu, kada treba da pripišete nešto, budite određeni.

Pogledajte: Vikipedija:Navedite izvore, Vikipedija:Proverljivost.

Neutralan ton[uredi | uredi izvor]

Tvrdnje pisane neutralnim tonom su bliže tome da budu objektivno istinite. Jedna takva neutralna tvrdnja je ova:

„Doktori Stenli Pons (Stanley Pons) i Martin Flajšman (Martin Fleischmann) sa Univerzitetѕ u Juti su šokirali svet svojom izjavom da su otkrili način da iskoriste energiju nuklearne fuzije na temperaturama bliskim sobnoj“.

Mada je vrlo malo naučnika verovalo da je izjava Ponsa i Flajšmana tačna, a kamoli odgovorna, verovatno bi se svaki složio sa tvrdnjom iznetom u prethodnoj rečenici.

Za politički primer, uzmite status Jerusalima. Izraelska vlada ga smatra prestonicom države, dok ga mnoge druge države ne smatraju, i idu dotle da su svoje ambasade smestile drugde. Neslaganje oko toga koji je glavni grad Izraela je pokrenulo žestoku raspravu na engleskoj Vikipediji. Međutim, sa činjenicama kako su iznete gore su se svi mogli složiti. Rešenje? Držite se činjenica.

Kada neka činjenica nije opšte poznata, ili kada podatak koji se prenosi predstavlja subjektivnu procenu, kao što su rezultati neke određene ankete, podatak treba pripisati i navesti.

Optužbe[uredi | uredi izvor]

Pripisivanje i navođenje su naročito važni kada se iznose tvrdnje protiv neke osobe („Majkl Džekson je zlostavljač dece“). Primetite da mnoge optužbe nisu niti potpuno istinite niti potpuno neutemeljene. Oni koji optužuju često imaju dokaze za pravi prestup, ali kada ga imenuju koriste preterane (hiperbolične) reči. Dobar način za nošenje sa takvom situacijom bi mogao biti otprilike ovakav:

„Dečakova majka je optužila Džeksona da je delio krevet sa njenim sinom i nazvala je to ‘zlostavljanjem deteta’“

Drugim rečima, prosto deljenje kreveta sa nepoznatim detetom nije ono što reči „zlostavljanje deteta“ znače većini ljudi, mada će se mnogi složiti da je to neprilično. Međutim, ako „zlostavljanje deteta“ dospe u novine i postane vest, ne treba ga izostaviti. Rešenje je isto kao i kod drugih spornih tvrdnji: stavite ga pod znake navoda.

Očigledno, lažne optužbe su nepoštene i nisu neutralne, pa ako sumnjate ili znate da su optužbe neiskrene, pokušajte da ih „neutrališete“. Nažalost, sem ako ne postoji priznanje od tužitelja, neiskrenost nije lako dokazati. Međutim, često postoji očigledan motiv da bi tužitelj lagao ili preuveličavao. Ako ga primetite, istaknite ga ili ga još bolje nagovestite.

„Dečakova majka je optužila Džeksona da je delio krevet sa njenim sinom i nazvala je to ‘zlostavljanjem deteta’. Otkako se razdvojila od svog muža prošlog meseca, žena nema nikakvih prihoda. Džekson je prošle godine platio 1 milion dolara da bi se nagodio u tužbi u kojoj se tvrdilo da je zlostavljao dete.

To je otprilike najviše što možete da uradite. Nije neutralno ako kažete: „Naravno, ona verovatno laže.“

Nagoveštavanje[uredi | uredi izvor]

Mada se nagoveštavanje može činiti slabim, to je moćna alatka i njegova zloupotreba je uobičajen način za uvođenje pristrasnosti. Razmotrite primer:

Predsednik skupštine je optužen da je beskičmenjak i nevoljan da koristi oružane snage da bi odbranio naša prava. Prošlog meseva je potvrdio da je levoruk.

Pominjanje njegove levorukosti u ovom kontekstu služi da nagovesti da je to na neki način bitno. Kao posledica, stavljanje u prvi plan ove inače neutralne izjave ima za efekat podstrekavanje predrasude, u ovom slučaju predrasude da su levoruke osobe mekušci. Ovakvi nagoveštaji će sigurno pokrenuti primedbe. Nemojte ih ni koristiti ni tolerisati.

Pristranost kod pripisivanja: Pazite na svoje nijanse[uredi | uredi izvor]

Postoji mogućnost da unesete sopstvenu pristrasnost čak i kada pripisujete. Na primer, pogledajte ovu rečenicu:

"Dvejn Giš je rekao da je Zemlju i živa bića na njoj stvorio Bog."

Ovako, to je neutralna izjava. Ali šta ako „rekao“ zamenite sa

  • primetio
  • objasnio
  • istakao
  • tvrdio
  • nagovestio

Sve one imaju različite konotacije, koje zavisno od konteksta unose pristrasnost. Naročito „primetio“, „istakao“ i „objasnio“, budući da nagoveštavaju da je Zemlju zapravo stvorio Bog, što mnogi smatraju netačnim. Kada birate reči, zamislite kako bi rečenicu pročitao neko sa drugom TG, i birajte pažljivo. Kad god možete da birate „rekao“, „napisao“ ili „izjavio“, one su obično najsigurnije.

Više o terminima na koje treba obratiti pažnju pročitajte u Vikipedija:Reči koje treba izbegavati.

Prostor i ravnoteža[uredi | uredi izvor]

Članak može biti pisan neutralnim tonom a da ipak izostavi važna stajališta. Takav članak treba smatrati delom u radu po NTG, a ne nepopravljivim propagandnim pamfletom. Autori često predstave samo jednu TG zato što je to jedina koju poznaju. Lek za to je dodavanje u članak — ne uklanjanje iz njega.

Ne zaslužuju svi različiti stavovi podjednak prostor. Članci treba da budu zanimljivi, da bi privukli i zadržali pažnju čitalaca. Za stavke u enciklopediji, ideje takođe treba da budu značajne. Prostor koji zaslužuju zavisi od njihovog značaja i toga koliko se zanimljivih stvari može reći o njima.

Stručnost[uredi | uredi izvor]

U mnogim naučnim, tehničkim ili socijalnim problemima, različiti stručnjaci imaju različita mišljenja. To naročito važi u onim poljima gde ima dosta nagađanja (na primer, određivanje budućeg značaja globalnog zagrevanja). Vikipedija treba da izvesti o svim bitnim stajalištima; međutim, to treba da učini proporcionalno kredibilitetu različitih stručnjaka koji zastupaju određene teze.

Jedno merilo za značaj nekog gledišta je verodostojnost (kredibilitet) stručnjaka koji ga podržavaju. Šta nekog stručnjaka čini verodostojnim? Neki od kriterijuma su:

  • ugled (reputacija) stručnjaka, tradicije u kojoj radi, grupe ili institucije u kojoj taj stručnjak radi
  • da li stručnjak koristi metode uobičajene u tom polju ili neke potpuno drugačije
  • da li je stručnjak uspeo ili ne da odgovori na kritike
  • da li stručnjak ima ugledne pristalice svojih tvrdnji
  • da li njegova (njena) tačka gledište pripada u drugi članaka (na primer, evolucija i kreacionizam)

Drugim rečima, omiljenost neke ideje sama po sebi ne određuje njen značaj. Može se desiti da malo ljudi zna da je neko verovanje pogrešno, ali nekada je to zato što većina ne zna za dokaze protiv tog verovanja. Ako vi sami niste stručnjak za datu temu, vaša intuicija da je članak pristrasan možda nije pouzdana. Ostanite otvorenih shvatanja i pitajte druge za dokaze.

Tačke gledišta za koje stručnjaci smatraju da imaju vrlo malo verodostojnosti, ali su široko popularne (kao što je verovanje u astrologiju, koje velika većina naučnika i astronoma smatra iracionalnim i netačnim), treba navesti, ali baš kao takva: znači, treba izložiti tačku gledišta i njenu široku popularnost, ali treba izložiti i mišljenje velike većine stručnjaka.

Moralna i politička stajališta[uredi | uredi izvor]

Prirodno, u nekim temama postoji manje „stručnosti“ i naučnog razmišljanja a mnogo više „mišljenja“, To je naročito tačno u temama kao što su moral ili religija, onima koje se temelje kako na veri, tako i na politici.

U takvim slučajevima treba navesti sve tačke gledišta, u skladu sa njihovim značajem i, ako je moguće, biti određen u tome ko ih zastupa. Ima i slučajeva kada velika većina političkih partija, političara i novinara podržava neko određeno mišljenje, dok ga značajna manjina ne podržava: tada treba navesti oba gledišta.

Jedan od uobičajenih problema u politici je prirodna težnja da se većinsko političko mišljenje u svojoj zemlji smatra „normalnim“ a ono zastupljeno u drugim zemljama „nenormalnim“, blesavim ili zavedenim. Tako bi, na primer, članak pisan sa američke tačke gledišta mogao oceniti evropsku naklonjenost socijalnoj državi zavedenom ili da izrazi ovo gledište na zaobilazan način; isto bi se moglo desiti u članku pisanom sa evropskog gledišta o pravdi i vatrenom oružju u Sjedinjenim Državama. Pisci stoga treba da se odupru ovim prirodnim težnjama i razmotre tačku gledišta jedne grupe kao „većinsku“ i „normalnu“, posvećujući joj usput više prostora i pažnje.

Najvažnija lekcija[uredi | uredi izvor]

Mnogo važnije od sposobnosti da pišete neutralno bez razmišljanja o tome jeste volja i znanje da radite sa drugima na postizanju tog cilja. Budite hrabri u uređivanju strana koje su pristrasne, ne ustručavajte se da zatražite pomoć i nemojte se uznemiriti kada neko izmeni vaše članke.

Shvatite da možda imate TG koje niste svesni, da ste možda nešto naučili pogrešno ili da ga možda ne pamtite dobro. Uzmite u obzir da iako se članak svima koji su ga do sada pročitali čini neutralnim, neki drugi koji naiđu, sa drugačijom TG, još uvek mogu naći dobar razlog da ga izmene. Često se i neutralan članak može učiniti još više neutralnim.

Pristranost posmatrajte kao problem u članku, ne u osobama koje su ga pisale. Zauzimanje suprotnog stava samo čini ljude tvrdoglavim a vas predstavlja u lošem svetlu. Podučavajte, ne napadajte. Potražite pomoć Vikipedijinih medijatora ako nekog korisnika ne možete da urazumite ili se čini odlučnim da krši politiku NTG. Samo nemojte nikada zaboraviti da raspravi pružite poštenu priliku. Možete se iznenada za koliko se Vikipedijanaca uspostavi da uopšte nisu toliko pristrasni koliko se čine, samo ako im pokažete malo učtivosti ili poštovanja.

Stvari koje ne treba izbegavati[uredi | uredi izvor]

Neki Vikipedijanci u ime neutralnosti pokušavaju da izbegnu da iznesu bilo kakvu tvrdnju koju bi neki smatrali uvredljivom, čak i kada je ta tvrdnja objektivno istinita. Ovo nije namera težnje ka neutralnosti. Mnogo grupe bi najviše volele da se neke činjenice iznesu eufemistički, ili samo koristeći njihovu terminologiju, ili da su potpuno potisnute; takvim se željama ne treba povinovati. S druge strane, ove izraze treba predstaviti, objasniti i ilustrovati primerima, možda i sa stanovišta drugih grupa o tome zašto se izraz koristi kao i o samoj grupi.

Takođe pogledajte: Vikipedija:Neutralna tačka gledišta/Primeri