Виле (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vile (nem. Die Feen) su prva završena opera nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. Opera je napisana u stilu nemačke romantične opere, pod naročitim uticajem Karla Marije fon Vebera. Libreto je napisao Karlo Goci.[1] Premijera je održana tek nakon kompozitoreve smrti, 29. juna 1888. u Narodnom pozorištu u Minhenu. Dirigovao je Franc Fišer.

Danas se opera izvodi izuzetno retko. Vagner je lično podario partituru svom patronu, kralju Ludvigu II Bavarskom. S dolaskom Nacionalsocijalističe partije na vlast, partitura je poklonjena Adolfu Hitleru. Spaljena je u Firerbunkeru zajedno s mnogim drugim dokumentima Trećeg rajha u poslednjim danima Drugog svetskog rata u Evropi.

Lica[uredi | uredi izvor]

  • Kralj vila, bas.
  • Ada, vila, sopran.
  • Cemina, vila, sopran.
  • Farcana, vila, sopran.
  • Arindal, kralj Tramonda, tenor.
  • Gunter, Arindalov pomoćnik, tenor.
  • Morald, Lorin ljubavnik, bariton.
  • Gernot, Arindalov lovac, bas.
  • Lora, Arindalova sestra, sopran.
  • Drola, Lorina sluškinja, sopran.
  • Harald, Arindalov zapovednik, bas.
  • Gromin glas, čarobnjak, bas.
  • Pismonoša, tenor.

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Arindal i njegov lovac Gernot love u šumi, gde ugledaju prelepu srnu. Ne mogu da je ulove ni do zore, a jureći je nehotice zalutaju u kraljevstvo vila. Tu najpre umesto srne ugledaju vilu Adu. Arindal i Ada se odmah zaljubljuju, a Ada želi, protiv volje vilinskog kralja, da se uda za Arindala. Kralj pristaje pod uslovom da Arindal tokom prvih osam godina braka ne upita Adu ko je ona. Arindal pristaje, njih dvoje se venčaju i dobiju dvoje dece; pred samo izmicanje ovih osam godina, međutim, Arindal više nije mogao da izdrži i upitao je Adu kako se zove. Zbog toga su Arindal i Gernot izbačeni iz kraljevstva vila i ostavljeni u divljoj pustoši. Ada, koja ne želi da preda svog muža, odlučuje da se odrekne besmrtnosti i odlazi u potragu za njim.

Čin prvi[uredi | uredi izvor]

Prvi prizor[uredi | uredi izvor]

Vilinska bašta. Cemina i Farcana traže Adu kako bi je odgovorile da se odrekne besmrtnosti. Zahtevaju od svih vila i duhova da im pomognu u potrazi.

Drugi prizor[uredi | uredi izvor]

Divlja, kamenita pustinja. Morald i Gunter su nakon smrti Arindalovog oca odlučili da potraže Arindala, jer Tramondu preti kralj Murold. Sreću Gernota, koji im prepričava šta se desilo u prethodnih osam godina. Žele da, uz pomoć čarobnjaka Grome, vrate Arindala u Tramond. Arindal još uvek traži Adu, a u svom očajanju ponovo sreće Gernota, koji pokušava da mu skloni Adu s uma tako što je ocrnjuje i izjednačuje sa vešticom Dilnovac. Tada Arindalu prilazi Gunter premaskiran u sveštenika kako bi ga odgovorio od potrage, ali Arindal prozire njegovu masku. Zatim dolazi Morald, maskiravši se u duh Arindalovog oca, i izjavljuje mu kako je umro od tuge za odbeglim sinom. Tada je kralj Murold upao u zemlju i opustošio je. Stoji još samo jedan grad, koji brani njegova sestra. Tek što je odlučio da se vrati kući i interveniše, Arindal shvata da je duh u stvari samo premaskiran Morald, ali ovaj ga uverava da je govorio istinu i da mora pod hitno da se vrati kući. Arindal nerado pristaje, ali odjednom ga savladava umor i on leže na jedan kamen.

Treći prizor[uredi | uredi izvor]

Vilinska bašta sa sjajnom palatom. Kada se Arindal probudi, Ada stoji pred njim. On je veoma radostan, ali ona mu objašnjava da mogu još samo kratko da budu zajedno. Kada se Gernot i druga dvojica vrate, prvobitno ne znaju gde su, ali zatim ugledaju prelepu Adu i Gernot objašnjava svojim prijateljima da je to Arindalova žena. Sada polako počinju da sumnjaju da će se Arindal vratiti kući s njima. Ada obećava Arindalu da će je ponovo videti sledećeg dana, ali mora da joj se zakune da je neće prokleti, ma šta se desilo. Zatim pušta njega i njegove saputnike iz vilinskog kraljevstva kako bi vratili red u svoju domovinu.

Čin drugi[uredi | uredi izvor]

Predvorje palate u Arindalovoj prestonici. Pred samu svoju propast, Lora, Arindalova sestra, i građani Tramonda se obeshrabreno skupljuaju za beg. Tada dolazi glasnik i objavljuje povratak Arindala i njegovih saputnika. Kada ovi stignu, uviđaju strašnu situaciju u kojoj se nalazi zemlja; Gernot i Drola, Lorina sluškinja, radosno se pozdravljaju nakon osam godina razdvojenosti. Kada ratnici odlaze u rat, Arindal ostaje u palati, videvši Adu. Na njen znak se pojavljuju njihova deca i bacaju u Arindalove ruke. Ada mu ih istrgne iz ruku i baci u vatru. Tada se vraćaju ratnici, razbijeni i pobeđeni i izjavljuju kako je sve izgubljeno i da je Morald nestao. Kada se pojavi Harald i ispriča mu kako se na bojištu pojavila žena po imenu Ada i razbila njegovo ljudstvo, rasteravši ga na sve strane, Arindal konačno krši zakletvu i iz sveg srca proklinje Adu. Nakon kršenja zakletve se pojavljuje Ada; sve je bilo samo nameštaljka. Izdajnika Haralda je kaznila i uništila sve njegove sledbenike, Morald u tom trenutku pobeđuje kroz njenu podršku, a deca se zaista pojavljuju i bacaju ocu u naručje. Sama Ada je, međutim, uz munje i gromove pretvorena u kamenih na idućih sto godina.

Čin treći[uredi | uredi izvor]

Prvi prizor[uredi | uredi izvor]

Svečana dvorana. Morald i Lora su proglašeni za kralja i kraljicu. Moralda je sramota što je Arindal, pravi kralj, poludeo. U svojoj ludosti traži svoju ženu Adu. Čarobnjak Groma, čiji glas sve češće čuje, ohrabruje ga da nastavi potragu. Tada Arindal sreće vile Farcanu i Ceminu, koje mu pokazuju način na koji može da vrati Adu u život, ali mu potajno žele propast kako bi se zabavile. Groma ga savetuje da ih prati, ali da ne zaboravi mač, štit i liru.

Drugi prizor[uredi | uredi izvor]

Strašni ponor podzemnog kraljevstva. Vile vode Arindala u podzemlje, gde mora da pobedi dva duha. Uz Grominu pomoć, Arindal uspeva u ovoj inače nemogućoj borbi i stoji pred okamenjenom Adom. Već ga obuzima sumnja da neće uspeti da skine čini sa Ade, ali Groma mu kaže da uzme liru. Arindal je uzima i zapeva. Ada se budi, a spletkare Cemina i Farcana nestaju.

Treći prizor[uredi | uredi izvor]

Prelepa vilinska palata okružena oblacima. Kralj vila poklanja Arindalu besmrtnost zbog njegove hrabrosti i junačkih podviga. Zauvek će ostati sa Adom u njihovom kraljevstvu. Na gozbu su pozvani i smrtnici Morald, Lora, Drola, Gernot i Gunter i dopušteno im je da posmatraju Arindalovu intronizaciju. On Moralda i Loru zvanično proglašava za vladare Tramonda. Ada sprovodi Arindala u pratnji vila do prestola.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Morgan, Simon. „WAGNER, Die Feen”. Seen and Heard International Opera Review. Pristupljeno 24. 1. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]