Vukašin Vuk Jelovac
Vukašin Vuk Jelovac | |
|---|---|
| Datum rođenja | . |
| Mesto rođenja | Kosjerevo na Vrbasu, Austrougarska |
| Datum smrti | . |
| Mesto smrti | Banja Luka, FNR Jugoslavija |
Vukašin Vuk Jelovac (Kosjerevo na Vrbasu 1899 – 1959, Banja Luka) je bio novinar, nacionalni radnik i dopisnik beogradske Politike iz Banjaluke.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u selu Kosjerevo na Vrbasu, između Laktaša i Srpca, 1899. godine, gdje su se njegovi preci doselili iz Like. U toku Prvog svjetskog rata bio je jedan od učenika banjalučke Gimnazije iz koje je prvo bio isključen zbog svojih nacionalnih stavova jer je odbio da recituje u slavu cara Franje Josifa, ali je uspio vanredno da maturira tek 1919. godine. Studirao je filozofiju. Deset godina kasnije bio je jedan od osnivača i prvaka Društva "Zmijanje", koje je predvođeno Vasom Glušcem, direktorom Gimnazije, podiglo poznati spomenik Petru Kočiću u banjalučkom parku. Spomenik Kočiću završen je 1929, a postavljen je i svečano otkriven 6. novembra 1932, zahvaljujući velikom trudu i zalaganju Jelovca i Društva "Zmijanje". Jelovac je takođe planirao i preseljenje Kočićevih posmrtnih iz Beograda u Banjaluku.[1]
Često je pisao o Kočiću. Između ostalog, napisao je da je od njegovog progona iz Sarajeva u Banjaluku počeo jedan značajni događaj u našoj istoriji. "Krajem 1906. godine austrougarske vlasti, koje su mu stalno bile za petama, protjeruju Kočića iz Sarajeva u Banjaluku, a što predstavlja početak jedne istorijske epohe ovog grada. Kao nacionalni i socijalni revolucionar, Kočić je bio veoma omiljen u narodnim masama i kod napredne omladine", napisao je Jelovac u svojim zabilješkama. Osim Politike, Jelovac je bio saradnik Službenog lista Vrbaske oblasti, Vrbaskih novina, Oslobođenja, a poslednjih godina života objavljivao je i u Republici. Drugovao je sa Špirom Bocarićem i banom Svetislavom Milosavljevićem. Bio je poštovalac sporta koji je u to vrijeme bilježio svoje početke u Banja Luci i navijač FK Krajišnik.[1]
Nakon Drugog svjetskog rata, komunistička vlast u Banja Luci mu je podmetala i pakostila kad god je imala priliku. Izvrgavano je ruglu njegovo angažovanje oko spomenika Kočiću, tužen je uredništvu Politike da je velikosrbin i antikomunista. Preminuo je 1959. u Banja Luci. Njegov brat Veljko Jelovac je, uz brojna ometanja, uspio da 1960. objavi njegov istraživački rad "Banjaluka u prošlosti".[2] Odlukom skupštine Grada Banjaluka od januara 2014. jedna ulica u Banjaluci je nazvana po Vuku Jelovcu.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Popović, Biljana (21. 12. 2014). „Istaknute istorijske ličnosti Banjaluke (XXXVII): Vukašin Vuk Jelovac”. Nezavisne novine. Pristupljeno 2. 12. 2019.
- ^ Marić, Tomo (6. 11. 2018). „Kad pravda nikad ne stigne”. SportDC. Pristupljeno 2. 12. 2019.
- ^ „Odluka o utvrđivanju naziva novih pet ulica: "Dr Đorđa Bukina", "Blade Zeljkovića", "Vuka Jelovca", "Dušana Simića" i "Stojana Bijelića" u mjesnoj zajednici Petrićevac”. Registar Službenih glasnika. 31. 1. 2014. Pristupljeno 2. 12. 2019.[mrtva veza]
