Генерал Дела Ровере

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
General Dela Rovere
Filmski poster
Izvorni naslovIl generale Della Rovere
RežijaRoberto Roselini
ScenarioSerđo Amidei
Dijego Fabri
Indro Montaneli
ProducentMoris Ergas
Glavne ulogeVitorio de Sika
Hanes Mesemer
MuzikaRenco Roselini
Direktor
fotografije
Karlo Karlini
MontažaČezare Kavanja
Producentska
kuća
Zebra Film
Société Nouvelle des Etablissements Gaumont
Godina1959.
Trajanje137 minuta
ZemljaItalija
Francuska
Jezikitalijanski
nemački
hebrejski
IMDb veza

General Dela Rovere (ital. Il generale Della Rovere) je italijansko-francuski dramski film iz 1959. godine, režisera Roberta Roselinija, zasnovan na istinitoj priči Indra Montanelija.[1][2] Radnja je smeštena tokom Drugog svetskog rata i prati sitnog prevaranta koga hapsi Gestapo i primorava ga da se lažno predstavlja kao vođa partizana kako bi razotkrio drugog organizatora otpora.

Film je premijerno prikazan 31. avgusta 1959. na Filmskom festivalu u Veneciji, gde je osvojio nagradu Zlatni lav.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Godine 1944, Đenova se nalazi pod Italijanskom Socijalnom Republikom. Emanuele Bardone je sitni prevarant iz Kampanije koji se predstavlja kao inženjer ili pukovnik Grimaldi: on je ljubitelj kockanja i žena. Jednog jutra, kada se vraćao kući, zaustavio ga je nemački pukovnik Miler, kome su gume na automobilu izbušene ekserima koje su postavili partizani, a Bardone mu pokazuje obližnjeg mehaničara. Njih dvojica ovom prilikom razgovaraju o aktuelnim vremenima i ratu, obećavajući da će se ponovo videti.

Uz saučesništvo Valtera, nemačkog podoficira Vermahta, Bardone iznuđuje novac od porodica političkih zatvorenika, kojima se hvali uticajnim poznanstvima sa nemačkim okupacionim vlastima i obećavajući, u zamenu za novac koji će se koristiti kao mito za neka službena lica, povoljno rešavanje slučajeva njihovih srodnika, puštanje na slobodu ili blažu kaznu. Na ovaj način stiče novac za kockanje, gde ga ubrzo i gubi. Zatim se okreće Valeriji, plesačici sa kojom živi, koju koristi za dobijanje kredita ili zalaganje predmeta. Ali sada ni ona više ne veruje u njega. Olga, druga žena koja ga je mnogo volela i koju je prevario uobičajenim obećanjima, ostaje ogorčena, ali pomaže Bardoneu dajući mu svoju ušteđevinu.

Jednog dana, međutim, njegova prevara je otkrivena. Bardone telefonira ženi, kojoj je ranije obećao da će se zalagati u ime njenog muža, da dobije novac kako bi ga oslobodio. Žena, šokirana nakon što je primila vest o muževom pogubljenju, prijavljuje ga vlastima i zakazuje sastanak u baru da mu smesti. Bardonea, sada uhapšenog, ispituje pukovnik Miler pred svojim žrtvama, porodicama uhapšenih Italijana. Da bi olakšao svoju ozbiljnu poziciju, Bardone pristaje da sarađuje sa Milerom, koji mu predlaže da, pošto je otkrio svoju sposobnost da obmanjuje ljude, preuzme identitet generala Đovanija Bračofortea Dela Roverea − važnog oficira pokreta otpora – ubijenog na kontrolnom punktu od strane nemačkih vojnika dok je bežao, koji nisu ispoštovali naređenje da ga uhvate živog. Miler naređuje da se telo Dela Roverea sahrani daleko od Đenove, kako niko ne bi saznao za njegovu smrt, a potom da se proširi vest da je uhapšen. Bardone će biti interniran u Milanu, u političkom krilu zatvora San Vitore, sa zadatkom da glumi Dela Roverea kako bi se infiltrirao i dobio informacije od drugih političkih zatvorenika.

Bardone u zatvorskoj ćeliji.

Vreme provedeno u zatvoru, kao i stanje pokreta otpora, sa kojom prevarant dolazi u kontakt, polako ga navode na preispitivanje vrednosti dostojanstva, hrabrosti i patriotizma. Postepeno, on ne samo da glumi Dela Roverea, gubeći sopstveni identitet, već počinje da uliva hrabrost i nadu ostalim zatvorenicima. Duboko je pogođen smrću Aristidea Bančelija, partizana koji je nosio tajnu poruku. Nakon što je otkriven, Bančeli je mučen, ali, u strahu da se ne izda pod novim prinudama, na kraju je počinio samoubistvo. I lažni general je mučen, da bi među zatvorenicima stekao status junaka.

Konačno, jedne noći, nakon racije u Milanu koja je dovela do hvatanja civila i nekih partizana, lažni general je poslan da provede noć u prostoriji u kojoj dvadesetak ljudi čeka streljanje u znak odmazde. Među tim ljudima, Nemci sa sigurnošću znaju da se nalazi i „Fabricio”, vođa pokreta otpora, koga Gestapo lovi, a kome još uvek ne znaju ime. Pukovnik Miler traži od Bardonea da sazna ko među njima je Fabricio.

„Fabricio” se predstavlja osobi za koju veruje da je general Dela Rovere: sada Bardone ima informaciju koja bi mu, prema obećanjima pukovnika Milera, garantovala slobodu, kao i novčanu nagradu (milion lira) i bezbedan put do Švajcarske. Ali, kada Miler zatraži da mu otkrije ime, ovaj odbacuje pređašnji dogovor, radije birajući da deli sudbinu ljudi koji će umreti, umesto da izda onoga koji se, rizikujući svoj život, plemenito borio za slobodu. Bardone se predstavlja dostojanstveno streljačkom vodu i umire zajedno sa deset drugih muškaraca, uključujući i neke Jevreje, nakon što je molio Milera da pošalje oproštajnu poruku ženi pravog generala. Pred streljanje, on je podstakao ostale da svoje poslednje misli povere svojim porodicama, kralju i svojoj domovini. Pošto je svedočio pogubljenju, kada mu drugi nemački vojnik ukaže na grešku što su ubili još jednog čoveka, pukovnik Miler prepoznaje da je pogrešio u proceni italijanskog karaktera.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Vitorio de Sika Vitorio Emanuele Bardone / Grimaldi
Hanes Mesemer pukovnik Miler
Vitorio Kaprioli Aristide Bančeli
Sandra Milo Olga
Đovana Rali Valerija
Marija Greko Madama Vera
Herbert Fišer nemački narednik
An Vernon Klara Fasio
Franko Interlengi Antonio Paskuali

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Forgacs, David; Lutton, Sarah; Nowell-Smith, Geoffrey (2008). Roberto Rossellini: Magician of the Real. British Film Institute. ISBN 9780851707945. 
  2. ^ „Indro Montanelli: Il generale Della Rovere. Introduzione di Geno Pampaloni.”. Biblioteca Teresa Gullace (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 10. 9. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]