Gmitar Obradović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gmitar Obradović
Lični podaci
Datum rođenja(1935-03-04)4. mart 1935.
Mesto rođenjaŠljivovo, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti16. avgust 2008.(2008-08-16) (73 god.)
Mesto smrtiLeskovac, Srbija

Gmitar Obradović (Šljivovo, 4. mart 1935Leskovac, 16. avgust 2008) je bio srpski slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gmitar Obradović rođen je 4. marta 1935. godine u selu Šljivovu (opština Aleksandrovac), od oca Miloša Obradovića zemljoradnika i majke Vukosave Obradović domaćice. Nakon osnovne škole upisuje Pozorišni odsek Umetničke škole u Nišu, koju 1954. godine završava u klasi profesora Nikolaja Morgunjenka. Iste godine u Beogradu upisuje Akademiju za primenjene umetnosti. Studirao je na Odseku za scenografiju, gde je i diplomirao 1958. godine u klasi Milenka Šerbana i Pavla Vasića. Ubrzo nakon diplomiranja počinje da radi za žurnal Eksport pres, a bio je angažovan i u Radio-televizija Srbije. Na poziv reditelja Alojza Uljesa i upravnika leskovačkog pozorišta Vlade Kamenovića, 1961. godine dolazi u Leskovac. Kao scenograf u leskovačkom pozorištu radio je do 1964. godine. Te godine prelazi u fabriku lekova Zdravlje u kojoj ostaje sve do penzije radeći kao grafički i sajamski dizajner. Bavio se scenografijom, slikarstvom, grafičkom komunikacijom, projektovanjem privrednih izložbi, prostornim oblikovanjem slobodnih površina. Gmitar Obradović bio je slikar, likovni umetnik svih vrsta i svih boja.[1] Iako su u njegovom slikarskom opusu zastupljene razne tehnike on sebe pronalazi pre svega u akvarelu.Zbog toga, ne samo u leskovačkoj kulturnoj javnosti već i šire, poznat je pre svega kao akvarelista.[2] . Obradović je bio pejzažista izuzetne kolorističke raskoši, pričao je svoju likovnu priču zaljubljen u prirodu ali i lepotu urbanih pejzaža. Rado je slikao vlasinsko priobalje kao i zavičaj, pre svega župsko selo i bogato šljivovsko vinogorje.[3] Njegove slike nalaze se u privatnom vlasništvu u Rusiji, Nemačkoj, Švajcarskoj, Belgiji, Rumuniji, Češkoj, Slovačkoj, Italiji, Francuskoj, Srbiji i bivšim jugoslovenskim republikama. Umiro je 16. avgusta 2008. godine u Leskovcu. Sahranjen je na leskovačkom Svetoilijskom groblju.

Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]

  • 1963. Klub Narodnog pozorišta Leskovac
  • 1965. Hol Doma JNA, Leskovac
  • 1966. Hol Doma sindikata, Leskovac
  • 1967. Galerija kulturnog centra, Beograd
  • 1971. Hol Doma JNA, Leskovac
  • 1971. Galerija radničkog univerziteta, Novi Sad
  • 1978. Hol NOB-a, Leskovac
  • 1980. Klub mladih, Leskovac
  • 1984. Galerija Doma kulture „Žika Ilić-Žuti“, Leskovac
  • 1984. Galerija 77, Niš
  • 1987. Galerija La Cordee, Pariz
  • 1989. Savremena galerija, Skoplje
  • 1991. Galerija fabrike lekova Zdravlje, Leskovac
  • 1991. Galerija Simonida, Leskovac
  • 1991. Likovni salon Jugoeksport, Beograd
  • 1991. Dom kulture, Aleksandrovac
  • 1993. Hotel Grand, Kopaonik
  • 1994. Klub Jugoslovena , Sofija
  • 1995. Klub Radio Beograda, Beograd
  • 1996. Palisad, Likovni salon, Zlatibor
  • 1997. Galerija Doma kulture, Leskovac
  • 1999. Galerija Čigota, Zlatibor
  • 2000. Falerija Glum, Skoplje
  • 2003. 50. godina stvaralaštva, Aleksandrovac
  • 2004. 50. godina stvaralaštva, Leskovački kulturni centar

Kolektivne izložbe[uredi | uredi izvor]

  • 1966-1999. Oktobarski salon, Leskovac
  • 1965. Hol doma sindikata, Leskovac
  • 1967. Hol muzeja NOB-a, Leskovac, Prokuplje, Vlasotince, Lebane, Vladičin Han
  • 1970. Dom avijatičara, Zemun
  • 1971. Kumanovo, prilep
  • 1974. Galerija Narodnog Muzeja, Kragujevac
  • 1976. Galerija fabrike lekova Zdravlje, Leskovac
  • 1976. Galerija fabrike kozmetičkih proizvoda Nevena, Leskovac
  • 1977. Hol Doma JNA, Leskovac
  • 1978. Galerija Kulturnog centra Vervije, Beograd
  • 1981. Privremeni izložbeni prostor, Vojvode Mišića bb, Leskovac
  • 1981. Galerija Kulturnog centra, Kumanovo
  • 1982. Hol Narodnog muѕeja, Leskovac
  • 1983. Dom kulture mladih, Leskovac
  • 1985. Galerija Vladimir Dimitrov, Ćustendil (Bugarska)
  • 1990. Galerija doma kulture, Strumica
  • 1998. Majski salon Doma kulture, Leskovac
  • 1999. Majski salon Doma kulture, Leskovac

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1963. Prva nagrada za stalni plakat Zagrebačkog velesajma
  • 1964. Druga nagrada Oktobarskog salona Leskovac
  • 1965. Prva nagrada Oktobarskog salona Leskovac
  • 1968. Treća nagrada Oktobarskog salona Leskovac
  • 1969. Prva nagrada za plakat Jugoslovenske lutrije (Koautor slikar Miodrag Đilas)
  • 1973. Zlatna plaketa za štand na svetskom kongresu ginekologa, Moskva
  • 1975. Druga nagrada Oktobarskog salona Leskovac
  • 1978. Druga nagrada Oktobarskog salona Leskovac
  • 1984. Prva nagrada Oktobarskog salona Leskovac
  • 1989. Zlatna značka KPZ Srbije
  • 1989. Prva nagrada za plakat Razoružanje u svetu

Javno izvedena dela[uredi | uredi izvor]

  • Spomen obeležje palim borcima u I i II svetskom ratu, Grdelica
  • Mural u Obrazovno-školskom centru, Bojnik
  • Ikonostas u crkvi Sveti Damjan i Kuzma u selu Šišince

Istaknutiji radovi[uredi | uredi izvor]

  • Breze sa ružičastim akcentom, 1991, ulje na platnu 60 x 74 cm
  • Breze sa kosom belom crtom, 1991, ulje na platnu 60 x 74 cm
  • Zgusnute breze, 1990, ulje na platnu 54 x 54 cm
  • Breze u parisko plavoj boji III, 1990, ulje na platnu 55 x 65 cm
  • Breze u sivo plavoj boji, 1991, ulje na platnu 60 x 74 cm
  • Breze u tišini, 1990, ulje na platnu 50 x 50 cm
  • Slomljena breza, 1991, ulje na platnu 60 x 74 cm
  • Kosa breza sa oranž akcentom, 1991, ulje na platnu 36 x 45 cm
  • Beuimene breze II, 1990, ulje na platnu 60 x 60 cm
  • Dosađivanje dve breze, 1991, ulje na platnu 60 x 74 cm
  • Vrtlog, 1997, ulje na platnu 60 x 90 cm
  • Stari ratnik, 1997, akril na platnu 90 x 70 cm
  • Zrela jesen, 1998, akril na platnu 110 x 90 cm
  • Brda kod Vlasinskog jezera, 1998, ulje na platnu 70 x 90 cm
  • Edmon Rostan, Sirano de Beržerak, skice za kostim
  • Viljem Šekspir, Otelo, skice za kostim
  • Šljivovačko polje, pastel
  • Zla sudbina, pastel
  • Oda mojoj župi, pastel

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mirković, Miroslav (2004). „Stablo obraslo mahovinom”. Naše stvaranje. Leskovački kulturni centar. 4: 440—443. 
  2. ^ Batorović-Božović, Verica (2001). Život piše priče. Leskovac: Udruženje pisaca opštine Leskovac. str. 206. 
  3. ^ „Gmitar Obradović”. Nova naša reč. 33. 2008. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]