Pređi na sadržaj

Gravitacioni bunar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dijagram koji prikazuje dvodimenzionalni isečak gravitacionog potencijala u i oko sferičnog, simetričnog tela homogene gustine.

Gravitacioni bunar, ili bunar gravitacije, je konceptualni model gravitacionog polja koje okružuje neko telo u svemiru – što je to telo masivnije, to je i gravitacioni bunar koji ono stvara izraženiji („dublji“). Sunce je, u odnosu na ostala nebeska tela u Sunčevom sistemu, veoma masivno, tako da je gravitacioni bunar koji ono stvara „dubok“ i doseže veoma daleko (dovoljno daleko da u njemu budu sve planete i ostala nebeska tela Sunčevog sistema). Stoga se gravitacioni bunar prirodnih satelita i asteroida prikazuje kao relativno mali i „plitak“. Smatra se da je sve što se nalazi na površini nekog nebeskog tela u stvari na dnu gravitacionog bunara koji to telo stvara, tako da se za bežanje od uticaja gravitacije na površini (ulazak u orbitu oko tog nebeskog tela) ponekad kaže da „se penje iz gravitacionog bunara“. Što je gravitacioni bunar „dublji“, to je potrebno više energije kako bi se neko ili nešto popelo iz bunara i pobeglo uticaju gravitacije tog tela.

U astrofizici, gravitacioni bunar se izričito povezuje sa poljem gravitacionog potencijala oko nekog nebeskog tela. Fizički modeli gravitacionog bunara se ponekad koriste kod ilustracija u orbitalnoj mehanici, a ponekad se mešaju sa dijagramima koji opisuju uticaj opšte teorije relativnosti, mada su ta dva koncepta potpuno različita, i nisu međusobno povezana.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]